IMOTSKI DOKTORI ZA MERCEDESE

Ako itko o ičemu, Imoćani o Mercedesima. E, grad s najviše Mercedesa po glavi stanovnika, pa Imoćani prvi u svijetu podižu spomenik tom kultnom njemačkom automobilu, projekt gotov, raspisan natječaj za izradu, određena lokacija, onda Imoćani u prestižnom Mercedes Classic magazinu (tiska se u milijun primjeraka) na čak jedanaest stranica, i da ne nabrajamo dalje.

A ipak se nešto zaboravilo.Tko ima toliko Mercedesa, trebao bi imati i stručne ljude koji ga popravljaju. Istina da se Mercedesi teško kvare,ali se ipak kvare. A kakav bi to grad Mercedesa bio a da nema i vrhunsku struku koja će se pobrinuti da im oni uvijek budu u pogonu. Eto i to Imotski ima. I to kakvu struku! Na daleko poznatu i priznatu.Struku koja rukama radi u Imotskom i paralelno prati svaki novi iskorak struke u njemačkim tvornicama trokrakog giganta.

Jer, mora se biti u trendu, svakim danom dolazi nešto nova. A s druge strane treba servisirati, ili popravljati one stotine i stotine Mercedesovih metuzalema koji još uvijek krstare imotskim prometnicama. A kako se za dobrim konjem i prašina diže, tako u Imotsku Mercedesovu doktorsku ordinaciju navrate bogme i Makarani, Splićani, pa vlasnici Merđana iz susjedne Hercegovine i konačno i iz Njemačke. Jer kada Imoćani dođu na odmor iz svoje druge domovine, treba servisirati njihove limene ljepotane.

A doktorska ordinacija za Mercedese je u poznatoj Jeluši, na samom jugozapadnom ulazu u Imotski kod braće Lončara. Lončari jednako Mercedes, Mercedes jednako Lončari. To je tako od 1971. pa do današnjih dana i biti će i tko zna koliko.

Mi započesmo razgovor s novom garniturom Mercedesovih doktora i asistenata u ordinaciji Josipa Joze Lončara, 68-godišnjeg gazde i prvog doktora iz Lončareve loze koja se počela družiti s Mercedesima. S njim najstariji sin Jakov (38),pa srednji Stipe (35) i najmlađi Petar (21). Jakov doktor od elektronike, klime, struje i ostalih sofisticiranih pregleda i popravaka, Stipe za mehaniku, sve oko motora, a najmlađi Petar kako i sam kaže leteći je asistent. Ono, daj Petre gedor, daj uključi kompjuter, daj dodaj ovo, dodaj ono. Ali bez Petra se ne može, vrlo važna karika.

-Ovo vam je pravi obiteljski Mercedesov posao. Ja sam završio za automehaničara 1971., godinu poslije otvorio radnju. Iz početka popravljale se Fiće i Stojadini, a onda došla vojska naših iz Njemačke s Mercedesima. I od tada do danas pune 47 godina samo s tim automobilima. Sinovi sada rade, ne da ih hvalim ali su prva liga, što u struci, što osjećaj za rad. Svaki dan osim nedjelje i blagdana od 8 ujutro do 20 na večer,12 sati. Njima je ovdje kod kuće Njemačka, njima je kod kuće Mercedes i posao i što će im Njemačka. Prate pedantno sve promjene iz Mercedesove ergele, sada i kompjuterske programe, a kako znadu raditi i popravke, sve ide kao podmazano. Odgovorni su i vidjeli su da se kruh može dobiti i kod svoje kuće. Samo treba znanja i volje za radit, veli gazda Jozo, koji svojim pogledom uvijek “blagoslovi”uratke svojih sinova.

-Tako je veli najstariji sin Jakov. Ako nešto zapne u poslu, tu je stari, njega se upita, jer iskustvo vam je u ovom poslu zlata vrijedno. Gdje je mehanika, getriba, diferencijal, karike, duša motora, pita se Jozu, ako se napravi koji veći posao, on je taj koji pogleda jel to sve jedan kroz jedan. Tako to u nas funkcionira. Jedan bez drugoga ne možemo, ekipa uigrana do maksimuma, veli Jakov, koji se od prvog razreda osnovne škole počeo s ocem družiti u radionici.

-Ja sam vam više za popravke motora, tu sam se našao. Ujutro kada krenemo, pauza je za ručak i opet na posao. Tako smo se godinama naučili i sve drugo bi nam bilo nešto novo,veli Stipe.

Pitali smo meštre Lončare nešto više o Mercedesima, jer svaki od njih vozi po jednoga, a u rezervi su još dva, zlu ne trebalo. Ukupno šest Mercedesa različitih klasa i godišta.

-Ćaća vam obožava onu “G” klasu, đipove, jer kaže da s njim može i u Zagreb, i u lov, i uz brdo i niz brdo i nikada ga neće ostaviti. Čini mi se da su i Jakov i Stipe na istim valnim dužinama kao i ćaća, a ja volim E klasu. Svi smo počeli raditi s ćaćom i eto to nam je sada životni poziv. Fala Bogu posla ima, Mercedesi će se uvik voziti i ne samo u Imotskom, razmišljanja su letećeg asistenta Petra.

-Danas imate zanovjetnih mušterija, hoće za svoj novac urednu uslugu, detaljni popravak. Nitko od nas trojice nije ni omirisao Njemačku, ali smo uvijek s Mercedesovim trendovima, jer svakim danom dolaze nam i novi tipovi Mercedesa. Prati se sve, posebno elektronika, trebate imati nove programe, sve je sofisticirano. Kada je Mercedes u pitanju u nas ne smije biti tajne u ničemu. Znadete onu kako ništa nije savršeno od čovjeka pa na dalje. Tako se i kvare i najnoviji Mercedesi, istina daleko manje nego ostali automobili (smijeh), pa morate mušteriji odgovoriti. Nikada nam se nije dogodilo da nekoga vratimo i kažemo da nismo znali napraviti to i to. Ako treba novi dio, on se mora stvoriti i zamijeniti u terminu koji smo rekli mušteriji. Danas vam je tržište mušterija izbirljivo, veli Jakov.

Lončari do sada nisu zajedno imali niti dana godišnjeg odmora, u njih se radnja otvara točno u 8 izjutra, zatvara točno u 20 sati. Ljeti se nekada i produži, ovisi ako je baš, nekoj mušteriji hitno, njihova automehaničarska radnja odmah po završetku poslova prava je apoteka, uredna i čista. Ako se mušteriji kaže da će za popraviti kvar trebati duže ili kraće vrijeme, mušterija će ga dobiti točno u zakazano vrijeme. E, pa sada jel ovo Njemačka ili Imotski, pitate se!? Po Lončarima meštrima za popravke Mercedesa Imotski bio mogao biti komotno u Njemačkoj.

Tekst i snimci: Braco Ćosić