Uvijek sam voljela u šetnji promatrati… detalje, ljude i – priče… Inspiriralo me nebo, fasciniralo vedrinom i načinom na koji oblacima ispisuje trenutke u vječnosti…
U Splitu je ovo nebo posebno, natkrivajući drevni tisućljetni kamen Palače zbog čega ono dobiva jedinstvenu dimenziju. Siguran i čvrst svjedok vremena ponosno se izdiže u visinu pozdravljajući uvijek splitsko sunce i strpljivo ispraćajući mnoge koji ondje prolaze svakodnevno, kao i turiste koji s divljenjem i ushićenošću pokušavaju uhvatiti svaki kadar kako bi ponijeli uspomenu i djelić ovog grada sa sobom zauvijek.
I isto kao što su ponijeli mnoge lijepe priče sa sobom, zamislite samo mnoštvo priča kojima su ljudi obogatili mnoga mjesta… Sve su te riječi i osjećanja utrte u kamen kojim svaki dan neki novi ljudi kroče, s nekim novim pričama, novim mislima, nadanjima, sjećanjima, uspomenama. Iz dana u dan.
Pronaći će ih kasnije i osluškivati neki drugi ljudi, stvarajući tako neraskidivu vezu čije tajne poznaje samo tisućljetni kamen što blista na suncu.
Više u kategoriji: Arhitektura
A. Vlaić, mag. ing. arh.

Riječ dana… (iz knjige aforizama IM AUGENBLICK DES DENKENS…) Jure Brekalo
Opuzenska čarolija božićnog koncerta
Folklorni ansambl Linđo daruje Splićane pučkim božićnim pjesmama
Industrija izrade fotografija na papiru prolazi novu ‘mladost’