Fenomen dječjeg stvaralaštva

Što mislite gdje se djeca najbolje ostvaruju i kako grade svoj svijet kroz emocije? Djeca će se najbolje izraziti kada im je dana potpuna sloboda, kad u potpunosti mogu biti ono što zaista jesu. Na poseban način uče i shvaćaju stvari oko sebe. Kada prate određenu pojavu, promatraju je kroz neposredan kontakt poistovjećujući se s njom. Tada njihova interpretacija postaje stvaralačka, a najčešći pokretač je unutrašnji poriv, radoznalost i interes.

Kada djeca neki oblik pažljivo promatraju, kada su njime potpuno zaokupljeni, tada otkrivaju njegov smisao i značenje te se može likovno izraziti što se opazilo. U likovnom izražavanju djeca ne crtaju crtež radi crtanja, ne crtaju kako bi se drugi divili slikama, već da bi sama sebe izrazila. Iz samih crteža dolazimo do određenih otkrića i shvaćamo karakter pojedinca. Likovnim izražavanjem jačaju sposobnosti opažanja i predočavanja, a to rezultira snažnijim i bogatijim stvaranjem. Pažljivim promatranjem otkrivaju i pamte oblike i pojave, njihove odnose i značenja, a to kasnije prerađeno iskazuju likovnim jezikom.

Djeca često ne crtaju ono što konkretno vide, nego ono što pamte i poimaju o nekom obliku ili pojavi. Najčešće igre s olovkama, glinom, bojom ili pak nekim drugim likovnim tehnikama djeci pridonose osjećaj slobode te ih potiču na upoznavanje i ispitivanje svojstava i mogućnosti pojedinog likovnog sredstva. Da bi potpunije uspjeli razumjeti djetetovo shvaćanja svijeta mašte, karaktera i osobnosti, potrebno je na prirodan način pokazati interes za djetetovo tumačenje vlastitih radova. U takvoj atmosferi likovno stvaralaštvo može postati stalan i aktivan dio dječjeg življenja i odvijati se prirodno i lako poput promatranja, udisanja, trčanja.

Više u kategoriji: Arhitektura
M. Pocrnjić, mag. ing. arh.