Ulice New Yorka će mnogi pamtiti po njegovim žutim taksijima. No ovih dana su obilježje grada vozila druge vrste: kamioni za selidbu, piše Deutsche Welle. Susanne Bertram je jedna od bjegunaca iz grada: rođena u Dortmundu, u New Yorku je stvorila karijeru. Šefica je kadrovskog odjela jednog ureda u Manhattanu, njezin muž je također uspješan. Ali već u ožujku im je bilo jasno kako moraju otići: “S koronom smo bili u situaciji da smo se osjetili stisnuti uz zid.”
“Otišli smo iz New Yorka jer je razmjerno brzo postalo jasno da nije moguće raditi od kuće: radimo i ja i muž, a s troje djece i sa skrbi za djecu sve to jednostavno nije bilo moguće u stanu s dvije spavaće sobe.” Jer za New York je i Frank Sinatra pjevao kako je to “grad koji nikad ne spava”. Ali u doba korone je i on u stanju umjetne kome: “S djecom sad u New Yorku jednostavno mnogo toga nije moguće. A mi naravno ne želimo našu djecu pustiti na dječja igrališta New York Cityja i onda se brinuti hoće li se tamo od nekoga zaraziti.”
“Grad je mrtav”
Ovo je samo jedna od mnogih priča egzodusa iz “Velike jabuke”: prema telefonskom istraživanju, samo od ožujka do svibnja taj je grad napustilo 420.000 Njujorčana. Za grad s preko 8 milijuna stanovnika se to ne čini mnogo, ali: na jugu Manhattana je oko 5% stanova prazno, u skupim četvrtima je prazno već skoro pola stanova. Mnogi bogataši koji su živjeli na Upper East Sideu ili u Sohou su preselili na “obalu milijardera”, u Hamptons na samom vršku poluotoka koji iz New Yorka seže u Atlantik.
Što će biti kad kriza konačno prođe? Hoće li se Njujorčani vratiti u svoj grad? Susanne Bertram je sasvim jasna: ona neće, a misli i da se mnogi drugi neće vratiti.
“Život nam je postao bitno jednostavniji nego dok smo živjeli u gradu”, kaže nam.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay