Promatrajući sadašnje ruho najpoznatije splitske javne površine, Rive, koju danas možemo nazvati Edenom za pješake i modnom pistom, misli nam nerijetko zaposjedne priča naših predaka o Rivi, ali i slike koje otkrivaju kako je nekoć izgledala.
Tadašnje ruho, trenutno najsigurnije pješačke zone i najposjećenije modne piste u gradu podno Marjana, krasio je naziv najprometnijeg mjesta u gradu kojim su uz pješake prolazila i vozila, što je danas rijedak slučaj.
Bicikle, kočije, kariole, autobusi, automobili i motocikli vozili su Rivom. Čak je i konj u to doba bio jedno od prijevoznih sredstava nerijetko viđenih na šetnici.
Apsolutno svako vozilo na kotačiće, kao i životinje „podobne“ za prijevoz, kretali su se po Rivi i istovremeno ometali pješake. Glavno prijevozno sredstvo bila je kočija sve do pojave automobila. Polazila je od crkve sv. Frane te razvozila putnike u splitska predgrađa, a potom na Bačvice i Firule. Kasnije je postaja za kočije prebačena pred Prokurative, a 1930. godine pozicionirala se na Mletačkoj obali. Razlozi koji su doprinijeli tome da fijakerska postaja bude „protjerana“ iz centra grada su neugodan miris konja koji se osjećao duž Rive i zabrana za prometovanje vozila i natovarenih životinja donesena 1921. godine. Zabrana koja je koštala Rivu titule najprometnijeg splitskog lokaliteta donesena je zbog automobila koji su tada prolazili punom brzinom, kada je vrvila pješacima, ali je i doprinijela kreaciji nove titule koju uspješno njeguje već devet desetljeća, a to je titula Edena za pješake.
U vrijeme kada je Riva imala titulu najprometnijeg splitskog lokaliteta, nije posjedovala titulu modne piste, ali unatoč tome mnoga ondašnja moderna izdanja mogla su se vidjeti jedino na Rivi, i u kazalištu. Po posljednjoj modi u prošlom su se stoljeću odijevala samo gospoda, ali to nije predstavljalo opterećenje težacima i seljacima iz dalmatinskog zaleđa koji su se na Rivi pojavljivali najčešće iz poslovnih razloga, zbog odlaska na Peškariju i Pazar, i zbog potrebe za nabavom kućanskih predmeta koji im nedostaju, a koji su i dan-danas prijeko potrebni i često korišteni.
Neopterećenost društva modom proizlazi iz činjenice što se u dvadesetom stoljeću, do 80-ih godina odjeća uglavnom šila kod krojača, cipele pravile samo kod postolara, a modni se dodaci nabavljali u zlatara! Danas u količinskom i cjenovnom smislu odjeća, obuća i modni dodaci lako su dostupni, a ta dostupnost bitno je utjecala na krunidbu splitske Rive titulom modne piste grada Splita.
Više u kategoriji: Život; Kultura
Foto: Fjodor Feđa Klarić, Fotoklub Split
Jelena Perko, mag. oec.

Triljanke pozivaju na dobro djelo…
Trogirski kovač obogatio etnografsku zbirku Muzeja grada Trogira
Suvremena opera Mimi ponovno na zagrebačkoj sceni
Split spreman za večerašnji Porin