Cabo Frio (Brasil) populacija oko 160 000 stanovnika. Malo turističko mjesto, smješteno na samo 3 h vožnje od Rio de Janeira, uvelike se razlikuje od puno većeg i bučnijega starijeg brata. Ne toliko razvikano turistički i nogometno, spada u sam vrh prirodnih ljepota. Pomalo zaboravljen, ostavlja dojam mjesta u kojem se živi i uživa. S daleko ljepšim plažama, sitnim kristalnim pijeskom, blizinom hotela i tropskim palmama, šalje pozivnicu svakom željnom putovanja i otkrivanja južnoameričkih ljepota.
Sezona koja počinje pred kraj godine, trenutno sad nije u punom mahu… uglavnom se svodi na renoviranje hotela, ceste i noćne ponude restorana. Zanimljivo je napomenuti da u samu zoru, već je vidljivo trčanje. Da, trčanje ali ne za poslom već kako biti fit i u najboljoj formi dočekati ljeto. Većina kvartova ima svoje vanjske “teretane” na otvorenom s raznim spravama i gle čuda, nitko ih nije uništio. Sprave su podosta zauzete sa ljudima raznih dobi od 15-55 ako i nisu na njima, tu su nezaobilazne bicikle. Za one hrabrije, surfanje na dasci, čak ni sad u ovako malo “hladnije” doba za njih oko 26C. Noćni život je u stanju mirovanja, rekli bi pospano, večernji klubovi, kafići uz more, ponešto živnu ali je to sve još daleko od “pravog” Brazila. Ništa posebno od ponude restorana se ne može izdvojiti, stoga u prvi plan upada voće. Da, ponuda voća u mix, s komadićima leda, sokovi natural cijeđeni su nešto što se jednostavno mora probati. Okus i miris u jednom,daju kombinaciju pitanja, imate li još i koliko Dućani nisu bas se iskazali se nekim modnim markama i raskoši, ipak je ovo južna amerika, sve je lagano, prozračno i naravno šareno. Zamjerka svim gradovima Brazila bi išla u samo jednom smjeru, a to je – mjenjačnice, klasičnih privatnih gotovo da i nema, stoga ako zakasnite u banku… Naoružajte se strpljenjem do sutra.
Hoteli su uglavnom kombinacija inox i staklo, a zanimljivo je da često fasade oblažu s pločicama za wc. Da ipak blizina mora i soli ih je nečemu i naučila. Sve u svemu Cabo Frio je simpatičan grad, pravo ljetnji za guštat u društvu, sa podosta manjom stopom kriminala od Rio de Janeira. Stoga samo “tranquilo”… polako.
Više u kategoriji: Vijesti čitatelja
Tekst i foto: Željko Petričević pomorac iz Splita