Voda je zlato i izvor života, ova izreka od pamtivijeka vrijedi, a uz nju vežemo i malu povijesnu priču velikog značenja, Dioklecijanovog akvadukta. Ovaj rimski akvadukt građen je istovremeno kad i Dioklecijanova palača, krajem 3. i početkom 4. st. u dužini od 9 kilometara. Dioklecijanov akvadukt je prestao raditi već sredinom 6. st. kada je i oštećen, a nakon toga nije radio punih 13 stoljeća, dok se počeo obnavljati za vrijeme Austro-Ugarske države od 1877. – 1880. godine, za upravljanja Bajamontija. Uglavnom je zadržana izvorna trasa rimskog akvadukta i porušeni dijelovi su nanovo izgrađeni, ali se zbog štednje nije išlo na potpunu rekonstrukciju.
Od 1932. godine, kada je proradila crpna stanica Kopilica, akvadukt više ne radi, jer su tad položene nove cijevi za dovod vode u grad Split, a starim akvaduktom je tekao samo višak vode. Jedno vrijeme na snazi je bila zabrana konzumacije vode iz akvadukta za piće, a od 1979. akvadukt je potpuno prekinut nizvodno od križanja današnjih ulica Domovinskog rata i Puta Stinica. Najimpresivniji i najljepši dio Dioklecijanovog akvadukta onaj nadzemni kod Dujmovače, dug 180 m, i visok 16,5 m. Momentalno se restaurira i trebao bi biti jedan lijepi spomenik na ulazu u Split.
Izvor: Wikipedia
D. Šabić