Kalendar, visoke temperature i sve topliji dani koji su mnoge već potaknuli da se prepuste morskim radostima jasan su pokazatelj – ljeto nam se vratilo. Kako to obično biva, s njim je stigao i kraj još jedne školske godine, za nas prepune lijepih trenutaka i veselih druženja s djecom raznih uzrasta, sve zahvaljujući velikom broju splitskih škola koje su nam otvorile svoja vrata.
Bila to slučajnost ili prst sudbine, vratili smo se na mjesto s kojim smo i započeli naša gostovanja – osnovnu školu Kman Kocunar. Kao i tada, i danas su nam dobrodošlicu poželjela ozarena lica, ovog puta veselih drugaša koji su s pozornošću odgledali našu predstavu te s nama podijelili svoje maštovite zaključke. Što su nam rekli, poslušajte u nastavku…
Po završetku predstave djeca su se družila uz slatkiše, a mi smo zamolili razrednicu Suzanu Burazer za još nekoliko trenutaka pozornosti.
Kako je raditi s djecom?
– Rad s djecom vrlo je osjetljivo područje. Traži stalnu koncentraciju i usmjerenost na dječje potrebe, pazeći pritom na individualnost, osobnost i mogućnosti djeteta.
Ljubav prema djeci i zadovoljstvo u promatranju i napredovanju u usvajanju novih znanja, koja će im pomoći u svladavanju životnih prepreka, upravo je ono što me motivira. Ovo je kreativno zanimanje koje pruža puno prilika da pozitivno utječem i motiviram i sebe druge. Osobno uživam radeći s djecom te sam istovremeno sretna što i ona uživaju u našem svakodnevnom radu i druženju. Nastojim stvoriti pozitivno ozračje i vrlo sam zadovoljna kad s radošću dolaze u školu.
Gledajući ovakve predstave poistovjećuju li se djeca na neki način s likovima?
– Od 4. do 7. godine doba je bajki. Djeca uglavnom vjeruju u nestvarne likove i događaje. Nemaju izgrađenu predodžbu o realnosti. Za njih bajke predstavljaju izvrsno sredstvo uživljavanja u svijet mašte.
Razumijevanje i izgrađivanje emocija i ličnosti djeteta posredstvom dječje književnosti posebno je izraženo u školi. Pričajući i čitajući zanimljive priče (bajke i ostalo) različitog sadržaja, djeca počinju učiti o karakternim osobinama i osjećajima samih likova. Poistovjećivanje s likovima je, smatram, potrebna faza u sazrijevanju i razvijanju djece u njihovom cjelovitom učenju gdje se razvija i kreativna igra u kojoj djeca izmišljaju nove situacije, razvijaju motoričke i govorne sposobnosti, uče rješavati probleme, uče surađivati, uče se empatiji, istini i pravdi.
Ja osobno volim i rado im čitam bajke.
Koja bi bila vaša poruka kao prosvjetne djelatnice koja nesebično sebe daje kroz rad s najmlađima?
– Posao učitelja je jedinstven. I mada se ponekad ostavlja dojam da je ovo zanimanje lagano, često je otežano brojnim preprekama te iziskuje od učitelja mnogo samoodricanja. Rad s djecom traži od nastavnika mnogo razumijevanja, strpljivosti i po mom mišljenju najvažnije, jako puno ljubavi.
Za Dinovo kazalište lutaka nema odmora. U pripremi su nove predstave za djecu s kojima će se školarci susresti po završetku školskih praznika i koje će iznova izmamiti osmijehe na licima naših najmlađih gledatelja.
Više na: www.dinovokazalistelutaka.com
M. Konstantinović, mag. ing. arh.
D. Šabić, mag. nov.
Opuzenska fešta lakih glazbenih nota
Prije godinu dana osnovan je hrvatski Ured za izvoz glazbe, evo što je do sada učinjeno
Fado koncert u Galeriji umjetnina Split
Riječ dana… (iz knjige aforizama IM AUGENBLICK DES DENKENS…) Jure Brekalo