Dinovo kazalište lutaka pred praznike u OŠ „Kman Kocunar“

Kalendar, visoke temperature i sve topliji dani koji su mnoge već potaknuli da se prepuste morskim radostima jasan su pokazatelj – ljeto nam se vratilo. Kako to obično biva, s njim je stigao i kraj još jedne školske godine, za nas prepune lijepih trenutaka i veselih druženja s djecom raznih uzrasta, sve zahvaljujući velikom broju splitskih škola koje su nam otvorile svoja vrata.

Bila to slučajnost ili prst sudbine, vratili smo se na mjesto s kojim smo i započeli naša gostovanja – osnovnu školu Kman Kocunar. Kao i tada, i danas su nam dobrodošlicu poželjela ozarena lica, ovog puta veselih drugaša koji su s pozornošću odgledali našu predstavu te s nama podijelili svoje maštovite zaključke. Što su nam rekli, poslušajte u nastavku…

Po završetku predstave djeca su se družila uz slatkiše, a mi smo zamolili razrednicu Suzanu Burazer za još nekoliko trenutaka pozornosti.

Kako je raditi s djecom?
– Rad s djecom vrlo je osjetljivo područje. Traži stalnu koncentraciju i usmjerenost na dječje potrebe, pazeći pritom na individualnost, osobnost i mogućnosti djeteta.
Ljubav prema djeci i zadovoljstvo u promatranju i napredovanju u usvajanju novih znanja, koja će im pomoći u svladavanju životnih prepreka, upravo je ono što me motivira. Ovo je kreativno zanimanje koje pruža puno prilika da pozitivno utječem i motiviram i sebe druge. Osobno uživam radeći s djecom te sam istovremeno sretna što i ona uživaju u našem svakodnevnom radu i druženju. Nastojim stvoriti pozitivno ozračje i vrlo sam zadovoljna kad s radošću dolaze u školu.

Gledajući ovakve predstave poistovjećuju li se djeca na neki način s likovima?
– Od 4. do 7. godine doba je bajki. Djeca uglavnom vjeruju u nestvarne likove i događaje. Nemaju izgrađenu predodžbu o realnosti. Za njih bajke predstavljaju izvrsno sredstvo uživljavanja u svijet mašte.
Razumijevanje i izgrađivanje emocija i ličnosti djeteta posredstvom dječje književnosti posebno je izraženo u školi. Pričajući i čitajući zanimljive priče (bajke i ostalo) različitog sadržaja, djeca počinju učiti o karakternim osobinama i osjećajima samih likova. Poistovjećivanje s likovima je, smatram, potrebna faza u sazrijevanju i razvijanju djece u njihovom cjelovitom učenju gdje se razvija i kreativna igra u kojoj djeca izmišljaju nove situacije, razvijaju motoričke i govorne sposobnosti, uče rješavati probleme, uče surađivati, uče se empatiji, istini i pravdi.
Ja osobno volim i rado im čitam bajke.

Koja bi bila vaša poruka kao prosvjetne djelatnice koja nesebično sebe daje kroz rad s najmlađima?
– Posao učitelja je jedinstven. I mada se ponekad ostavlja dojam da je ovo zanimanje lagano, često je otežano brojnim preprekama te iziskuje od učitelja mnogo samoodricanja. Rad s djecom traži od nastavnika mnogo razumijevanja, strpljivosti i po mom mišljenju najvažnije, jako puno ljubavi.

Za Dinovo kazalište lutaka nema odmora. U pripremi su nove predstave za djecu s kojima će se školarci susresti po završetku školskih praznika i koje će iznova izmamiti osmijehe na licima naših najmlađih gledatelja.

Više na: www.dinovokazalistelutaka.com

M. Konstantinović, mag. ing. arh.
D. Šabić, mag. nov.