Danijel Jaman – koloristički domino efekt

Povodom desete obljetnice postojanja galerije Jaman Art i otvorenja druge po redu galerije u Splitu, posjetili smo umjetnika i slikara Danijela Jamana u prostorima Jaman Centra te mu postavili nekoliko pitanja.

Za početak Danijel, predstavite nam se malo i recite onima koji još ne znaju, tko je Danijel Jaman?

Pa, formalno, ja sam slikar umjetnik. Nastojim u svakom novom danu potaknuti neku novu kreativnost, pronaći neki novi kreativni detalj.

Što je za vas slikarstvo?

Slikarstvo je općenito povezano sa životom. Zapravo, život i svakodnevne situacije koje pronalazim oko sebe i koje proživljavam predodređuju moje slikarstvo. Život koji živim sam po sebi jako je kreativan, ali u konačnici sve ostaje na onome u očima promatrača, tj. kako ćemo doživjeti taj svijet i kako iskoristiti tu kreativnost koju kupimo iz kreativnog svijeta.

Dakle, inspiraciju za svoja djela pronalaziš u svakodnevnom životu?

Tako je, pokušavam preko slikarstva svakodnevne situacije iz života prenijeti na jedan humorističan način ostavljajući u njemu neku svoju pozadinu u kojoj se krije poruka ili ideja koju promatrač tumači i opservira na sebi svojstven način.

Ovo je tvoja druga po redu galerija. Kada je otvorena prva i kako je uopće došlo do otvaranja ove galerije?

Ovo je deseta ili jubilarna godina od kad je otvorena prva galerija i evo, sada se nekako poklopilo da je baš uoči okrugle obljetnice prve galerije otvorena i druga.

Prije no što si otvorio svoje galerije, gdje si izlagao slike?

Izlagao sam po Hrvatskoj uglavnom. Izložba sama po sebi zanimljiva je kao pojava za samog umjetnika, ali u vremenima u kojima sada živimo puno je više kanala koje možemo poistovjetiti s izložbama, poput interneta i socijalnih kanala. U novije doba, bilo koji mail u kojem pošalješ nekome galeriju svojih slika može se nazvati izložbom, tako da u tom smislu i ja svakodnevno izlažem svoje slike zahvaljujući novim medijima. U tom kontekstu, izložba je jedan sasvim novim pojam, a ne isključivo određivanje u okvirima jednog prostora i vremena.

Kako je u Hrvatskoj imati svoju galeriju slika?

Galerija slika samo je odskočna daska u svijetu umjetnika, ona je samo jedna karika u lancu. Galerija sama po sebi nije smisao, bitno je da se u njoj ima što za izložiti. Puno se stvari treba posložiti da se napravi jedan trenutak u kojem se prezentira ono što se stvara. Potencijal ovog prostora je velik, u smislu da se u njemu mogu prezentirati radovi neke druge vrste umjetnosti, poput skulptura, te da se mogu dešavati neka događanja vezana uz slikarstvo i umjetnost općenito. Već se rade planovi za sljedeću sezonu i nadamo se da ćemo većinu toga uspjeti realizirati kako bi uspjeli upotpuniti zamišljeni koncept prostora i njegovu početnu ideju.

Okrenimo se sada malo tebi osobno, kada si otkrio ljubav prema slikarstvu?

Još kao dijete gledao sam djeda slikara i pokušao oponašati njegov rad. Gledajući njega ponavljao sam neke osnovne pokrete boje i crteža i to su zapravo bili moji trenuci upoznavanja sa slikarstvom. Tek kasnije odnos je postao smisleniji.

Kako bi odredio svoj stil slikarstva?

Moglo bi se to na neki način ipak svrstati u pop art s kombinacijom nadrealizma, iako je teško kategorizirati. Površine visokog sjaja i elementi rasvjete samo su neki od detalja koje koristim u svom radu, a vežu se uz pop art. Posebno cijenim te u svojim slikama koristim trodimenzionalnost prikazanu različitim eksperimentalnim materijalima kojima postižem zanimljivi rezultat.

Kojom se tehnikom koristiš?

Najčešće to je akril na platnu i ulje na platnu, iako koristim i puno drugih tehnika, materijala i boja, nevezanih uz slikarstvo poput industrijskih boja i patina. Npr. kod posljednje slike „I love you too” koristio sam 12 000 led lampica da bi postigao željeni efekt bacanja pogleda na sliku i povećavanja utiska samog svjetla na platnu.

Boja je ono po čemu ste najprepoznatljiviji, što za vas predstavlja boja?

Boja sama po sebi uspijeva komunicirati sa svima nama na jedinstven način. U mojim slikama odnosi boja se stavljaju jedni uz druge. Cijeli spektar odnosa trebao bi izazvati poseban efekt na promatrača te zadovoljiti balans i energiju slike. Baš kod posljednje slike „Bubblegum girl” zaista se puno vremena utrošilo na stvaranje savršene boje koja će ostvariti željenu komunikaciju s promatračima slike.

Bi li svoje slikarstvo odredio nekim tematskim fazama?

Svaka slika zapravo pokreće i sljedeću sliku prenoseći detalje koji potiču koncept i inspiraciju za nove radove. Možemo reći da se među slikama događa svojevrstan domino efekt jer na primjer slika „I love you too” pokrenula je čak četiri sljedeće slike, a jedna od tih slika je i „Charlie” posvećena nedavnom događaju Charlie Habdo.

Često ponavljaš neke motive u svojim slikama? Evo na primjer, što za tebe predstavlja motiv klavira?

Klavir simbolizira život. On se ponovio u jednoj seriji slika koja je bila inspirirana idejom o životu. Ta ideja klavira kasnije se počela razvijati u neke druge ideje, tako da je koncept klavira u slici „I love you too” zamijenjen tračnicama ili podzemnom željeznicom koja simbolizira underground.  Klavir tu dobiva neke druge vizure, ali i dalje simbolizira život samo na jedan drugi način.

Za kraj, Danijel, što želiš izazvati u oku promatrača?

Ono što ne želim izazvati jest ravnodušnost. Sve ostale stvari su pozitivne, a to se i događa sa svakom novom slikom. Svaka slika tako izaziva neku drugu vrstu senzacije, nekada neočekivano, nekada spontano, iako mislim da je segment iznenađenja ono što manje primjećujem u zadnje vrijeme.

Ako već niste, svakako navratite do novootvorene galerije Jaman Art ili Jaman centra, kako ga sam slikar voli nazivati, i provjerite koje se to ideje i poruke skrivaju iza kolorističke fantazije ovog umjetnika.