Tjestenina bolonjeze 80 kuna, dupli tost 58, doručak 140, pizza 80,
mesna plata za dvije osobe 480 kuna, ručak za dvoje odraslih i dvoje
djece, s malo ćevapa, svinjskog mesa, pljeskavicom, piletinom sa žara,
uz pivo, vodu i dva soka – 600 kuna, nescafe nedaleko od rive 17 kuna,
pola litre piva 40 kuna…
Nema što, u centru Splita od prije desetak dana počeo je divljati lov na
gladne i žedne turiste. Cijene nisu dizali zadarski, dubrovački i
šibenski ugostitelji, ali zato jesu kolege iz splitskog središta, koji
su preko noći povisili cifre za 10 do 20 i više posto.
Nanjušili su mogućnost zarade u nikad kraćoj sezoni, koja im je ozbiljno poremetila lanjske fantastične bilance. One u kojima se promet u pet mjeseci nekima mjerio u milijunima kuna.
Odlično skrivenu pozadinu splitske ugostiteljske scene ispričali su nam njihovi akteri, chefovi, kuhari, osoblje, pod jedinim uvjetom, bez otkrivanja imena i lokala. Pa su nam naveli i kako neki podmarjanski restorani s najboljih pozicija u odličnoj sezoni nalik lanjskoj, u pet do šest mjeseci imaju promet od lako zarađenih deset, do čak 16 i više milijuna kuna! Pa je li to moguće?!
– Ma, dajte, pa jeste vidili da je iko tako lako iz ugostiteljskog biznisa izašao. Kolege smo, znamo svi sve, garantirano vam tvrdim da je deset milijuna kuna prometa u pet mjeseci odlične sezone u srcu Splita skroz normalna brojka. Pa, šta se tu ima čudit, ima ih koji imaju promet i do 18 milijuna kuna u nekoliko top miseci. Neki od objekata iz centra imaju dnevni inkas od 100 do 150 tisuća kuna, to vam je prava istina. I to je ništa prema nekim od hvarskih fancy mjesta, u kojem je promet lani u srcu sezone na dane skakao i do 200 tisuća kuna.
Uvijek plaču
A što se ove godine dogodilo? Od brojnih splitskih ugostitelja čujemo kako su se prebacili na domaćega gosta. I s korona-cijenama nisu im okrenuli leđa u upravo započetoj sezoni. Brojni su nam se chefovi požalili kako su im vlasnici smanjili plaću i do 50 posto. I vrhunskim chefovima i osoblju. E, ali promet se sada naglo zavrtio, što je neke zaposlenike navelo da gazdu zamole da im vrati punu plaću. No, od njih su dobili, kažu nam neki, samo jauk i kukulele, priču kako zbog iznimno teške situacije nisu u mogućnosti lovu vratiti na staru.
– O.K., spustija mi je plaću za 50 posto. Ja mu kažem, vrati mi punu plaću sada kad ti je posal krenija. On udri u plač, da nema love. Jauču da nemaju love, a koja auta voze.
Imaju grč još neki, to nam je u povjerenju ispričao još jedan bard dalmatinske ugostiteljske scene. Otkriva nam kako ima vlasnika restorana koji zarade milijune, ali naglo im nestanu kada treba platiti radnike i nabavu.
– Koji je to tek đon-obraz. Ma daj, svi smo mi kuhari uvezani. Evo, neka se zna i ovo, ima gazda koji su na kraju sezone ostali dužni po nekoliko stotinu tisuća kuna dobavljačima. I svom osoblju. Neće ostat dužan meni, jer san ja chef. I zbog svega će mi poštovat poziciju. Ali oće onim vridnim ljudima iz kužine. I onima što im dadu robu za koju lovu ne dobiju. Sramota jedna. Toga nema nigdi na svitu osim kod nas. Nema love za ono šta triba platit, ali za dobro novo auto ima. I za vođenje pratilja po svitu, malo se pokazat kako se dobro od sezone živi. Evo, neka ljudi vide šta se u gradu događa.
Vrime je da se karte stave na stol…
Cijeli članak možete pročitati na:slobodnadalmacija.hr
Foto: Pixabay