Bura – u pjesmama, legendama i narodnim izrekama

Bura je vrlo jak vjetar koji povremeno puše, osobito u hladnijem dobu godine. Karakteirstičan je za sjeverni dio istočne obale Jadranskog mora, ali je ima u drugim krajevima na Zemlji.
Vrlo je značajna prirodna pojava, budući da znatno utječe na život ljudi, organizama i razvoj vegetacije. Bura dolazi s kopna i puše prelazeći bilo i obronke gorskog lanca u glavnom smjeru prema moru. Obično puše velikom, katkada orkanskom snagom, osobito ondje gdje se gorje proteže blizu morske obale. Bura nastaje tako što se hladan zrak iz kopnenog zaleđa ruši niz strme obronke gorskog lanca i kroz uske primorske drage prema moru pa struja zraka, gibajući se niz strmu kosinu te postiže vrlo veliku brzinu. Ima izrazitu vertikalnu komponentu gibanja (odatle i naziv padajući vjetar) te jaku nemirnu struju zraka ili turbulentnosti. Ova se osobina očituje posebno u tome što glavna struja vjetra nije jednolična, pa tako bura puše na mahove, pri čemu se slabiji i jači udarci (refuli) izmjenjuju uz kraće ili duže stanke tijekom kojih vjetar znatno oslabi.

Opći preduvjeti za nastanak bure su da uz topografski značajnu konfiguraciju tla (relativno strmu terensku kosinu koja leži na rubu prostranijeg gorskog masiva), moraju vezati dva klimatski različita, inkoherentna područja (prostrano hladno kopneno zaleđe i toplo more).
Bura može potrajati i nekoliko dana. Obično počinje dosta naglo, a jenjava nešto polakše. Brzina struje zraka kod udaraca jače bure vrlo je velika pa često prelazi 20 m/s (72 km/h), što po Beaufortovoj ljestvici za jačinu vjetra odgovara stupnju 9, a katkad premašuje 50 m/s (oko 180 km/h). Pojedini udarci bure često i znatno mijenjaju svoju jačinu i smjer, te se po smjeru ponekad podosta razlikuju od općeg smjera glavne struje vjetra.

Rušeći se prema moru bura svojim udarcima pokreće i diže morsku vodu stvarajući vrlo nemirno more i raspršujući ga u vrlo sitne kapljice od kojih se na moru stvara osebujna i katkada neprozirna magla (fumarea); od te magle se na površini predmeta i raslinja stvara posolica (slana), tj. naslaga morske soli koja uvelike uništava vegetaciju. Bura je hladan i suh vjetar pa snižava temperaturu i vlagu. Svojstvo bure je što vjetar zbog dinamičkog zagrijavanja zraka pri njegovom spuštanju u nižu površinu sprečava kondenzaciju vodene pare, a time i nastajanje oblaka i mogućnost padanja oborina. Najveća brzina bure izmjerena je od 22. do 25. prosinca 2003. godine na autocesti kralja Tomislava od čvorišta Sv. Rok do čvorišta Posedarje. Brzina udara vjetra tada je dosegla 304 km/h. S fiziološko – terapeutskog stajališta, bura se smatra povoljnim čimbenikom jer izdašno dovođenje čistoga gorskog zraka i njegovo snažno miješanje s toplijim morskim zrakom, uz dređeno sniženje temperature, osvježuje organizam, dok istodobno suhoća zraka pospješuje transpiraciju, a udarci vjetra (ako nisu prejaki) dovode do povoljnih fizioloških podražaja. Pritom će ponešto utjecati i sadržaj sitno raspršene morske soli i joda u zraku, a vjerojatno u nekoj mjeri i njegova ionizacija. Samo u slučajevima kad je bura vrlo hladna i prejaka, postaje fiziološki nepodnošljiva i opasna. Inače, bura je kao hladni vjetar opjevana u mnogim dalmatinskim pjesma, a poneke od njih su osvajale i nagrade na najpoznatijim hrvatskim festivalima zabavne glazbe.

Postoje i neka narodna vjerovanja koja su vezana uz ovaj vjetar. U njima postoje razne legende o Buri, u liku mlade djevojke. Petar Zoranić u svojem je romanu Planine zapisao jednu verziju legende. Prema toj narodnoj priči, Bura je bila mlada i vrlo lijepa, ali i ohola djevojka, plemenitoga roda. Zbog svoje naprasitosti i oholosti, odbijala je redom sve prosce. Svoju ljepotu ipak je previše hvalila pa je jednom prilikom izjavila kako je ljepša i od samih besmrtnih vila. Zbog takve oholosti, Bog je nije simpatizirao. Legende kažu kada god neka žena pomisli na ……, ona gorko uzdahne sjećajući se svog nekada sretnog života. Od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura.
Prema drugoj legendi, Bura je djevojka koja se muči i ranjava po krovovima i drveću kada netko opsuje vjetar. Kako bi se osvetila, onome tko je opsovao vjetar, može zapaliti kuću iskrom iz dimnjaka. Zbog toga se prema narodnim običajima buru nikada nije smjelo opsovati.
I za kraj, evo i nekih narodnih uzrečica o buri:
“Na Dinari se rodila, u Makarskoj krstila, a u Senj udala.” (o jačini bure, podrijetlom iz Dalmcije);
“Bura se rađa u Senju, caruje u Bakru, a piruje u Trstu.” (sjeverni Jadran)

D. Šabić