Bravo gospar Maro ili priča o bijeloj rodi (Ciconia ciconia) Pedru

Bravo gospar Maro ili priča o bijeloj rodi (Ciconia ciconia) Pedru

Nedavno su stanovnici naše županije na lokalnim portalima i u tiskovinama mogli čitati o pojavi bijele rode (Ciconia ciconia) u Dubrovniku. Sama vijest i nije tako spektakularna budući je riječ o malobrojnoj, no u vrijeme jesenje selidbe (migracije) redovitoj preletnici Dubrovačko-neretvanske županije.
Međutim, iz ponašanja nedavno zabilježene ptice dalo se naslutiti kako s njom nešto nije u redu. Nije letjela, a Dubrovnik ne predstavlja stanište u koje bi roda sletjela zbog hranjenja. Stoga su već narednog dana djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije kontaktirali dubrovačkog umjetnika Marojicu (Mara) Mitrovića, u čijem je vrtu završila njena šetnja Lapadom. Sukladno zakonskim propisima Republike Hrvatske, bijela roda je poput većine ptičjih vrsta strogo zaštićena vrsta te je u situacijama poput ove nužno postupanje nadležnih institucija.
Gospar Maro je putem društvenih mreža kontaktirao različite organizacije. Doznao je, između ostaloga, kako je riječ o mladom mužjaku te mu nadjenuo ime Pedro. Kontakte su ostvarili i djelatnici Javne ustanove, pa je na osnovu prikupljenih informacija i činjenice da ptica nije imala vidljivih ozljeda donesena odluka kako Pedro ostaje u vrtu gospara Mara. Tome je presudila komunikacija sa Zoranom Horvatom iz Udruge za zaštitu divljih životinja AWAP. Riječ je o udruzi koja se između ostalog može pohvaliti uspješno provedenim rehabilitacijama bijelih roda.
Kroz najveći dio vremena provedenog u Dubrovniku, Pedro je boravio u vrtu gospara Mara, a samo nakratko u dvorištu zgrade Odsjeka za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, Sveučilišta u Dubrovniku, čiji su djelatnici svojim razumijevanjem također doprinijeli njegovom oporavku. Nakon desetak dana konačno je uzletio te potom kroz dva dana, na suhoj palmi, čekao smirivanje nestabilne vremenske situacije. S prvim sunčanim danom Pedro je jednostavno nestao, na zadovoljstvo svih uključenih u njegovu dubrovačku priču. Skrb o ovako velikoj, još pri tome pravoj divljoj ptici, bila je iznimno zahtjevna, no gospar Maro ju je očito savršeno odradio.

Bijela roda jedna je od najpoznatijih europskih ptica i već desetljećima traju napori na njenom očuvanju. Najčešće se gnijezdi u ljudskim naseljima pa su godine edukacije i uspostava kvalitetnih mehanizama za suživot s čovjekom bili od presudnog značaja za njen opstanak.
Međutim, u nekim dijelovima areala populacija ove vrste i dalje trpi značajne gubitke. Libanon, država preko koje preleti veliki dio srednjoeuropske i istočnoeuropske populacije bijele rode, mjesto je na kojem mnoge od njih završe svoja duga putovanja. Posljednjih je godina ova država u fokusu kako zbog nestabilne političke situacije, tako i zbog milijuna europskih ptica koje se ovdje ilegalno ubijaju.
Stoga je jasno kako očuvanje migratornih vrsta poput ptica, šišmiša ili različitih morskih organizama, uz donošenje i provedbu kvalitetnih zakonskih akata na nivou svake pojedine zemlje, uključuje i međunarodnu suradnju.

Nikolina Djangradović