Svi sveti svetkovina je u Rimokatoličkoj Crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu.
Slavi se 1. studenoga na spomen mučenika, zajednički u različitim crkvama, a počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.
Povijest piše kako je Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom Samhain koji je označavao Novu godinu. Tako je odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
Blagdan Svih svetih, sutra Dušni dan
Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama „svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.” U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjednim blagdanom.
U današnje vrijeme u kalendaru Katoličke Crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno je kod nas i neradni dan. U narodu se ovaj blagdan obično povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.
Osim u Katoličkoj Crkvi, ovaj blagdan obilježava se i u Engleskoj Crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj crkvi.
Zaključimo, prvoga dana studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.
Danas i sutra će mnogi će posjetiti svoja groblja, položiti cvijeće i zapaliti svijeće za svoje najdraže, bližnje kao i drage prijatelje koji s njima žive u mislima.