Evo klauzule iz stvarnog ugovora koji se redovito nudi hrvatskim glazbenicima: 1) nakladniku pripada 100% autorskog honorara s naslova prodaje fonograma, 100% autorskog honorara ostvarenog stavljanjem djela na raspolaganje javnosti i 100% autorskog honorara na temelju korištenja djela u okviru filmskih i drugih audiovizualnih produkcija, dok je jedino što pripada autoru 50% (dakle drugih 50% opet ide nakladniku) honorara od nastupa uživo; 2) bez obzira na trajanje i eventualni raskid ugovora s nakladnikom, prijenos autorskih prava na nakladnika je teritorijalno neograničen, trajan i ireverzibilan kao i ovlaštenje za ubiranje autorskih prava od društava za kolektivno ostvarivanje.
Na Telegramu je nedavno objavljen autorski tekst gospodina Ozrena Kanceljaka o prijedlogu Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima, u kojem analizira “nervozu” potpredsjednika Google Newsa i istu pripisuje tome što će se nakon godina “pljačke” morati početi plaćati pravična naknada kreatorima.
Zašto je to važno? Zato što cijeli tekst gospodina Kanceljaka vodi prema zaključku koji iznosi u posljednjoj rečenici – tražimo kolektivno ostvarivanje prava. Jedini problem s tim je što bi tako nešto bilo protivno Direktivi o autorskim pravima koju se kroz Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima transponira u hrvatsko zakonodavstvo.
Nije dakle Google nervozan jer “država radi nešto dobro”, nego su Google i mnogi drugi nervozni jer Hrvatska, po običaju, pokušava biti veći katolik od pape i ionako kontroverznu, cenzorsku i štetnu Direktivu dodatno osnažiti izmišljanjem prava koje sama Direktiva ne predviđa.
Izvođači jesu izrabljivani, ali za to nije kriv Google
Jedini dio teksta gospodina Kanceljaka s kojim se slažem je da su izvođači izrabljivani. Problem je što za to nije kriv Google. Dapače. Google im je omogućio da se za njih sazna i bez da pristanu na zelenaške ugovore koje im izdavačke kuće nude.
Bizaran slučaj zagrebačkog benda
Zorno to ilustrira situacija u kojoj se trenutno nalazi izvanredni zagrebački sastav Oridano Gypsy Jazz Band. Njihove skladbe, naime, Instagram Music prepoznaje kao da su pjesme Ramonesa, pa shodno tome i tantijeme – vjerojatno – proslijeđuje nositeljima prava na izdanjima Ramonesa. Oridano je mali sastav, izdavač im je mali i što su uspjeli napraviti po tom pitanju? Ama baš ništa.
Američko ministarstvo pravosuđa nedavno je odobrilo preuzimanje društva iHeartMedia od strane Johna Malonea.
Na koji god način želite konzumirati glazbu ili u njoj sudjelovati, platit ćete Johnu Maloneu. Čovjek kojeg je Al Gore svojedobno nazvao Darth Vaderom sada kontrolira glazbu ‘root to the fruit’. Takvi monopolisti nas uvjeravaju da su oni zapravo brižni staratelji mladih glazbenika i to je pravi problem autorskih prava, a ne internetske platforme kao YouTube.
Cijeli članak možete pročitati na: telegram.hr
Foto: Pixabay