Dva neobična jubileja uskoro će obilježiti jedan od najpoznatijih imotskih planinara , lovaca i vatrogasaca iz Zagvozda Ivica Buljubašić . Taj vitalni sedamdesetogodišnjak na daleko je poznat i izvan Imotske krajine. O njegovim planinarskim usponima od Alpa preko hrvatskih planina, o njegovim lovačkim podvizima od Namibije do Imotske krajine, o njegovim vatrogasnim vještinama, o njegovim preciznim zabilješkama svih tih događanja, konačno i njegovom jedinstvenom lovačkom muzeju, zna se više manje sve.
No, mnogi, pa i u njegovom rodnom Zagvozdu ne znaju da će Ivica za koji mjesec obilježiti i prvi veliki jubilej kojim se ne može podičiti niti jedan imotski planinar , a to je tisućiti uspon na, kako kaže, majku svih planina i najzdraviju planinu na svijetu, njegovu Biokovu.Prvi uspon imao je Ivica sa svojih pet godina, kada se majci izmigoljio iz kuće i sam krenuo iz obližnjih Buljubašića u planinu kako bi prisustvovao proslavi blagdana svetoga Jure .Srećom, putem ga je vidio njegov bliži član rodbine pa su zajedno krenuli put vrha. Sada 65 godina poslije Ivica će tisućiti put krenuti od podnožja i za nepuna tri sata stići do vrha.
Za drugi njegov jubilej saznali smo tek onako slučajno i prvi smo koji ga objavljujemo.Ivica Buljubašić obilježava i 45–tu obljetnicu druženja sa ljekovitim travama svoje Biokove. Znači, čovjek skoro pola stoljeća bere, suši, sortira, čuva i dijeli potrebitima lijekove s Biokove. Gratis, mukte, bez nadoknade. Sam odlazi i po desetke puta na planinu u mjesecima kada ih treba brati, vraća se, pa opet ide, sakuplja, kontrolira njihov rast, pazi da ih se ne iskorijeni. Donosi ih u Buljubašiće i tko god da ga upita za neku travu, Ivica to daruje. Pri tome do u detalje objasni kao najpedantniji liječnik ili ljekarnik , kako uzimati ljekovite trave. Na stotine ljudi je usrećio,mnoge i ozdravio. Slažete se, red ga je ćuti kako zbori o tome.
-Tamo sredinom sedamdesetih godina u ruke mi je došla onda u narodu poznata knjiga “Narodno zdravlje” još poznatijeg travara Sadika Sadikovića iz Ljubuškog. Nema tko o njemu nije pričao, o njegovim travama, a njegova legendarna izjava da je zdravlje najveće blago na svijetu i teško onome tko ga ne zna čuvati, jer bolest dolazi na kilograme, a odlazi na grame , prepričavala se skoro svaku večer uz komine gdje bi se ljudi i obitelji sastajale. Da ne govorim o onome što je napisao, kako čovjek ne stari od godina, nego od bolesti.A stari naši u Zagvozdu pričali su i o tome kako je baš Sadiković pohodio naše krajeve i obližnje primorje, Biokovu, te izjavio da je Biokova izvor zdravlja.
Nije puno trebalo meni, priča nam Ivica, da krenem u ispitivanje trava.Malo po malo, godina po godinu registrirao sam ih na desetke, znao sam svaki pedalj na Biokovi gdje koja raste , koju treba zaštititi od branja, pustiti da se obnovi.Onda sam prateći sve recepte poznatih travara poput Sadikovića, Rade Marušića, sestre Edite i drugih doznao sve o svakoj travi i njihovoj ljekovitosti. Zapišite da su u Biokovi sabrane sve planine ovoga svijeta, da je to najzdravija planina , kako nema lijeka koji se u njoj ne može naći. Nije ovo pretenciozna izjava, ja mislim da Biokova krije lijekove za svaku bolest. Dakako treba ga naći, kušati ga.Ono što sada ja znam o travama i koliko ih znam je jedan mali dio. Na tim Bogom danim prostranstvima zdravlja ima na pretek, veli Ivica i nastavlja nabrajati trave koje pozna u dušu.
-Ima ih ima čudo jedno, ali već godinama je šuma u Biokovi uzela maha i potiskuje te trave. Nema više stoke u Biokovi, nema tko pasti i stvarati nove prostore za njihov rast. Prije bi se otkupljivala malina, smilje, kupina, vrisak, bosiljak, kadulja.Danas toga nema. A gdje je majčina dušica, Gospina trava, divlji šipak. ?Majčina dušica za zdravlje djece. Poznatu lincuru nećete naći niže od 1200,1300 metara i strogo je zaštićena. A nje na Biokovi ima toliko da bi cijelo stanovništvo Imotske krajine moglo je brati i ne bi je iskorijenilo.A njihova ljekovitost je neupitna.Mnogi poznati liječnici dolazili su i dolaze kod mene i uzimaju biokovske trave. Niti jedan čovjek kome sam dao trave nije se vratio i potužio mi se da mu nisu pomogle. Pazite trava Iva ona koja od mrtva pravi živa, bila je poznata rakija imotske vinarije, ja sam im dao recept, pa lincura, ili srčenjak lijek za probavne organe, želudac, crijeva, gastritis, kadulja za dišne putove, upale grla.Najvažnije u svemu je znati kada te trave treba brati i pravilno ih sušiti i ono najvažnije znati koliko ih i kada uzimati. Jer malo , ili previše može štetiti, a ne pomoći.Ja imam svoj kalendar od svake trave kada koja cvjeta, kada koju treba brati, kada kojoj treba izvaditi korijen. No kako se i klima promijenila sada trebam otići i dvadesetak puta u nekoliko mjeseci na Biokovu umjesto nekadašnjih desetak da bi ubrao trave u optimalnoj njihovoj zrelosti. er ako ste uranili , ili zakasnili, nije to to. Rekoh, mijenja se priroda pa tako i moja Biokova. Nekada bi kao momci otišli u planinu i onda iz onih bukava samo malo provrtjeli deblo i nasuli pune tegle čistog i zdravog pčelinjeg meda. Bilo ga je kao u priči. Danas ga nema,o boljele pčele.A med od naše biokovske jele dokazano je najbolji med na svijetu.Sada se pojavio i medvjed pa i on pravi štetu. A znadete li da je biokovski odoljen ili ti valeriana trava za smirenje, pa da ne kažem laka droga. Njen korijen je ljekovit i dobro dođe za današnju bolest stresa, napetosti.Nešto je sada i rjeđa. Da o drugim travama i ne govorim, jer bi vam trebalo deset kartica teksta da ih sve opišete, veli nam Ivica.
Odvede nas tako ovaj vitalni Zagvozđanin u podnožje svoje Biokove, zađe malo među stijene, pokaza neke vlasi trave.
-Vidite kako miruju lijekovi najzdravije planine na svijetu.Još malo pa će stići zima i onda i one će mirovati, pa proljeće i opet će niknuti.Tu je negdje i lijek protiv koronavirusa vjerujte, sve Biokova ima, veli nam Ivica.
Tekst i fotografije:Braco Ćosić