Svi koji su upoznali Benkovac, njegovu povijesnu i kulturnu baštinu, tradiciju, običaje ovog kraja sigurno su načuli, a možda i nazočili u narodu popularnom Benkovačkom sajmu.
Priča o Benkovačkom sajmu započela je još prije stotinu godina i prenosi se s generacije na generaciju, čineći je tako posebnom pričom koja se ne zaboravlja. Mjesto je to na kojem su se nekad prije igrala kola ispunjena pjesmom, smijehom, veseljem, drugim riječima, idealna prilika za momke koji su se zagledavali u cure i cure u momke, mjesto na kojem su se rađale mnoge ljubavi, prijateljstva i poznanstva.
Danas je to jedan od najvećih i najstarijih sajmova u Hrvatskoj i privlači sve više ljudi tijekom cijele godine; svaki put iznova iznenađuje broj posjetitelja, koji ponekad prerastu brojku od 10 000. Održava se svakog 10. u mjesecu na šest hektara zemljišta, kamenjara i borove šume u Benkovačkom Selu, u kraju gdje ljudi tradicionalno žive od poljoprivrede, stočarstva i autohtonih zanata. Kada dođe taj dan, ovdje ništa nije kao prije. Nastaje dugačka kolona automobila i proteže se od Benkovca do Benkovačkog sajma već od ranih jutarnjih sati. Tisuće automobila parkiranih oko glavne ceste i prostora sajma, stotine trgovaca stokom i domaćim životinjama, poljoprivrednim alatima i sitnicama za kuću, desetci gostioničara s improviziranim šatorima, nepregledna rijeka kupaca, prekupaca, znatiželjnika i dokoličara iz svih krajeva Hrvatske, sve to čini ovaj sajam središtem Dalmacije svakog mjeseca. Umjesto bezlične kupovine u trgovačkim centrima ljudi dolaze odasvud kako bi kupovali i prodavali na malo tradicionalniji način, način na koji se to radilo i prije stotinjak godina. Prigorci, Podravci i Međimurci iz svojih mlinova dovoze brašno, Varaždinci i Bjelovarci telad, a Slavonci ponajviše svinje i odojke. Prisustvuju kupci svih profila, od poljoprivrednika, stočara, đaka, studenata, radnika, doktora, profesora, voditelja, političara, zanatlija pa i novinara i turista. Među kupcima i prodavačima još ima „procjenitelja“ koji stoci gledaju u zube, kravama vime, a težinu svinja važu od oka prije vaganja s razlikom od dva do tri kilograma. Kako treba podosta vremena da se sajam obiđe i da se sve vidi, jako se brzo ogladni, pa su nakon razgledavanja i kupovine najposjećeniji štandovi i šatori u kojima uvijek gostoljubivi domaćini nude lokalne gastro-specijalitete, poput pečene janjetine koja je gotovo postala benkovački brend, odojka te raznovrsnih jela ispod peke, a sve to zaliveno čuvenim ravnokotarskim vinima. Na tisuće posjetitelja dolazi zbog običaja, ugođaja, ali naravno i da bi bili viđeni. „Navali narode, još malo pa nestalo!“ – često odjekuje sajmom. Svega se može pronaći pa i šale i smijeha.
Prednost sajma je ne samo u stogodišnjoj tradiciji, već i u činjenici da je ovaj sajam dio gotovo već izgubljenih običaja života poljoprivredno-stočarskih krajeva, i kao takav predstavlja autentičnu manifestaciju gospodarsko-kulturnog tipa i bogate etno-baštine. Doći u Benkovac, a ne otići na Benkovački sajam, isto je kao doći u Rim, a ne vidjeti Papu. Bez obzira na godišnje doba, svaki posjet sajmu predstavlja trenutak za pamćenje.
Očekuje vas istinski dašak tradicije, široki osmjesi dobrodošlice, i nezaboravni zvuci Bukovice i Ravnih kotara. Ovo je samo dio ljepote i privlačnosti Benkovca i njegovog popularnog sajma.
Izvor: TZ Benkovac
D. Šabić
Foto: TZ Benkovac