10 najboljih domaćih pop-rock albuma u 2022. godini

Večernjakov glazbeni kritičar Hrvoje Horvat odabrao je 10 najboljih domaćih pop-rock albuma u 2022. godini

osim redovite umjetničke djelatnosti, glavna borba vodila se oko novca, tj. nedostatka novca, u čemu je streaming imao glavnu ulogu. Svađa između izvođača i diskografa nastavila se kao i prije, da bi krajem godine izvještaj europske organizacije skladatelja pokazao da se prihod od streaminga, koji je mnogima važniji od koncerata ili emitiranja po televizijama i radijima, dijeli na: 50 posto streaming platformama, 35 posto diskografskim kućama (od kojih se trebaju platiti izvođači), a samo 15 posto autorima pjesama koje slušate.

Kako god, bilo je toliko odličnih albuma da je deset mjesta premalo za godišnji popis i čini se kako domaća rock-scena profitira od svih nedaća koje ju uporno snalaze. Pogotovo alternativna, mada je kod nas čitava pop i rock-scena zapravo alternativa. Ne obazirući se na tekuće i krute probleme, glazbenici su i 2022. učinili puno. Zapravo možemo se zapitati gdje mi to živimo kad najbolju glazbu kod nas kupuje zanemarivo malen broj ljudi, a prema istraživanjima najviše je vole slušati besplatno.

1. Ivan Grobenski – Apocalipstick (Intek Music)

Ivan Grobenski ime je koje vjerojatno ne zna nitko od masovne publike, nesvjesne kakav se talent nudi njezinoj posvemašnoj lijenosti. Grobenski je već snimio nekoliko važnih samostalnih albuma i sudjelovao na projektima poput kolektiva Moskau. Dio je nabujale koprivničke scene koja je iznjedrila bitna nova imena poput The Gentlemana i Anne Moor koja je krajem godine objavila prvi album, a pjeva prateće vokale i ovdje. Grobenski je objavio četvrti, “Apocalipstick”, a on ne može biti različitiji od prethodnog “Siromahi i lazari”. I taj je pred dvije godine bio na vrhu popisa albuma godine. Tada se nakratko prebacio na hrvatski jezik, dok je “Apocalipstick” povratak engleštini, ali i neočekivanim žanrovima od funka do soula i postindustrijskog rhythm’n’bluesa koji kod Grobenskog nude više duše i ritma od većine domaćih imena komercijalne pop-scene koja spomenute žanrove tumače bez duše i ritma. No, postoji twist u tumačenju i žanrova i odabrane tematike kod zajedljivog intelektualca sklonog ironičnim propitkivanjima besmisla života kakve danas vodimo. Sve to čuje se na “Apocalipsticku” koji je u tekstovima pjesama, a i na omotnici, poput selfieja uperenog na potrošačku pozadinu i prijeteću prazninu iza nas. Od izvrsnih pjesama koje je napisao i sjajne vokalne isporuke na engleskom, do sviračke podloge, gospel pratećih vokala, majstorskih aranžmana i koprodukcije s Marinom Hrašćancem na sintesajzerima i klaviru, uz Damira Šomena i Gorana Vidovića na bubnjevima, ovakav proboj kod nas znači samo jedno, tj. dvoje: panegirike kritičara i nezainteresiranost šire publike. Dakle, predviđena apokalipsa bez poljupca.

2. Barbara Munjas – Right Place & Right Time (Aquarius Records)

Postoje odlične pop-ploče, a postoje i odlične, ali hrabre i avanturističke pop-ploče. Album Barbare Munjas “Right Place & Right Time” pripada ovoj drugoj kategoriji. Promišljeno i majstorski zaokružen album izlog je mnogih sastojaka koje je Munjas do sada prakticirala. Od Gustafa u kojima je pjevala prateće vokale, preko vlastitog sastava Barbari s kojim je u najteže vrijeme za domaću alternativnu scenu krenula novim putem, sve do friškog “Right Place & Right Time”, Barbara Munjas gradila je vlastiti put. Za razliku od “ravnog”, uobičajenog popa, njezin bismo mogli okvirno nazvati epic-popom, melodramatski uzbudljivom glazbom koja će se, okvirno za usporedbu, svidjeti svima koji su slušali Bjork, Dolores O’Riordan, PJ Harvey ili Željku Veverec koja se i pojavljuje na albumu.

3. Edo Maajka – Moćno (Dallas)

Točno dvadeset godina nakon epohalnog prvog albuma “Slušaj mater” iz 2002. kojim je promijenio domaći hip-hop, Edo Maajka osmim nastavkom u karijeri, albumom “Moćno” pokazuje da je još uvijek među najmoćnijim, staloženim, promišljenim i pakleno talentiranim reperima. Za razliku od “Put u plus” prije četiri godine, novi “Moćno” povratak je klupskom zvuku i programiranim beatovima, što je spram live svirke dovelo do drugačijeg zvuka i aranžiranja pjesama punih mnogih detalja iz tonskog studija, u suradnji s Kooladeom, producentom s kojim surađuje od prvog albuma “Slušaj mater”. Završetak albuma s fenomenalnom “Moj put” donosi domaću pjesmu godine, gostovanje Rade Šerbedžije i jedan od najboljih snimljenih trenutaka Ede Maajke uopće.

Cijeli članak i popis ostalih albuma možete pronaći na: vecernji.hr

Foto: Pixabay