Solin se može uz štošta drugog pohvaliti i gradskim kupatilima, termama, no iz nekih davnih vremena. Naime, u antičkom dobu gradovi su posjedovali više javnih termi. Tadašnje navike i običaji najbolje su sačuvani u tzv. Petrovoj ulici pokraj sklopa gradskih bazilika, a iskapao ih je početkom 20. stoljeća F. Bulić, a poslije njega W. Gerber. Nešto su manje nego obična kupatila, no sadrže sve ambijente i prostorije karakteristične za rimske terme. Arheolozi ih opisuju kao prostor s otvorenim peristilom, velikim bazenom, svlačionicom, bazenom za kupanje u hladnoj i toploj vodi uz ostale pomoćne prostorije. Na temelju više pokazatelja, ističu stručnjaci, može se pretpostaviti da su sagrađene pri kraju 2. i početkom 3. st. nad ostacima neke privatne zgrade preuređene tom prigodom za novu namjenu. I druge građevine u drevnoj saloni su bile više puta pregrađivane, no onaj osnovni raspored i danas je vrlo čitljiv.
Kako je vrijeme odmicalo, a neke kršćanske ideje se afirmirale, dolazak i boravak u termama kao i javni život dobivali su neku drugačiju sliku u javnosti, pa je to postalo nešto od čega se pomalo zaziralo, stoga su „povijesna kupatila” izgubila prvobitnu funkciju. Vrijeme je donijelo drugačiji identitet termi i njihovog unutarnjeg izgleda. S obzirom na pronađene ostatke vodovodnih instalacija koje su tada bile neophodne sadržajima terma, stručnjaci promišljaju kako su u to vrijeme kupatila mogla biti preuređena u krstionice. No ipak postoje i drugačija vjerovanja prema kojima to i nije prihvatljivo zbog bliskosti cjelovitog katedralnog sklopa s krstionicom udaljenog svega pedesetak metara, pa bi ova uistinu bila ipak nepotrebna. Sve u svemu, povijest Solina uistinu je impozantna, a ova pričica tek je zrnce u moru toga za ispričati…
Više u kategoriji: turizam , kultura
Foto: solin-info.com
D. Šabić, mag. nov.