Turistička aktivnost već sada u mnogome previše opterećuje i prostor, i okoliš, i infrastrukturu, i kvalitetu života stanovništva koje se ne bavi turizmom. Nije li krajnje vrijeme da povedemo brigu i o naličju turističke aktivnosti?
Turizam je, nema u to nikakve sumnje, najvažnija hrvatska ekonomska grana. U 2019. godini izravno je generirao 11,8 posto ukupno ostvarenog BDP-a. U usporedbi s drugim zemljama, u koju ne uključujemo tri egzotične otočne zemlje da ne bismo uspoređivali kruške i jabuke, turizam je generirao veći udio u BDP-u samo u Macau, specifičnom po kockarskom turizmu, te u Španjolskoj.
I baš zbog svega navedenoga, kad svjetska turistička potražnja dobije prehladu, hrvatska ekonomija završi na respiratoru; što se najbolje vidjelo po rekordno velikom padu BDP-a u Hrvatskoj u prvoj godini pandemije, kad je zbog epidemioloških mjera turistička aktivnost bila krajnje ograničena.
A koji su negativni učinci turizma?
Zasad se čini da tu crtu na vjerodostojan način, procjenjujući ekonomske i društvene troškove turizma, podvlače samo znanstvenici. Analiza Instituta za turizam pokazuje da intenzivan razvoj turizma negativno utječe na spremnost maturanata da upisuju fakultete, što znači da turistički razvoj negativno utječe na kvalitetu ljudskog kapitala. Drugim riječima, što se više bavite turizmom, manje ćete biti skloni ulagati u vlastito obrazovanje. U analizi se zaključuje i da bi iz tog razloga dugoročni oportunitetni troškovi naslanjanja na rast zasnovan na turizmu mogli biti izuzetno visoki. Takav zaključak posve je opravdan i treba ga učestalo ponavljati u nadi da će se zalijepiti za kolektivnu svijest.
Kako turizam utječe na promjenu ekonomske strukture?
Analiza Ekonomskog instituta, Zagreb dokazuje da turistička aktivnost izravno utječe na povećanje stope razbojstava i krađa, i to posebice u priobalnim područjima zemlje.
U sklopu istog istraživačkog projekta objavljena je i analiza utjecaja turističke aktivnosti na priuštivost stanovanja stanovnika u lokalnim jedinicama. I ovdje je turistička aktivnost dežurni zlikovac, pa što je turistička aktivnost u lokalnoj jedinici intenzivnija, odnosno što je lokalna jedinica ranjivija na turističku aktivnost, to je priuštivost stanovanja za lokalno stanovništvo u prosjeku manja. Kao i kod prethodnog utjecaja turizma na formiranje brzorastućih poduzeća, i ovdje je učinak kratke i izražene turističke sezone onaj aspekt turističke aktivnosti koji daje najveći negativan doprinos smanjenju priuštivosti stanovanja. Može se očekivati da je razlog za to činjenica da u lokalnim jedinicama s izraženijom turističkom sezonom dominira privatni, a ne hotelski smještaj, a privatni smještaj naprosto ne pridonosi u tolikoj mjeri ni razvoju destinacije ni njezine ekonomije, istodobno smanjujući ponudu stambenog prostora za lokalno stanovništvo i radnu snagu koja radi u turističkoj industriji te čineći stambeni prostor manje priuštivim.
Istodobno, Hrvatska je mediteranski rekorder i po intenzitetu turističke potražnje s ostvarenih 22,4 turistička noćenja po stanovniku. To znači da turistička aktivnost već sada u mnogome previše opterećuje i prostor, i okoliš, i infrastrukturu, i kvalitetu života stanovništva koje se ne bavi turizmom. Nije li stoga krajnje vrijeme da povedemo brigu i o negativnom naličju turističke aktivnosti? Nije li došlo vrijeme da doista procijenimo i koristi i troškove od turizma, podvučemo crtu i iznađemo načina da turističku aktivnost od kratkoročno intenzivne učinimo dugoročno održivom?
Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr
Foto: Pixabay