Unatoč svim platformama za slušanje glazbe te visokokvalitetnim zvučnicima i slušalicama, čini se da se iskustvo slušanja koncerta uživo ne može se usporediti ni s čime…
Slušanje snimljene glazbe potiče emocionalne i imaginativne procese u mozgu. Ali što se događa kada glazbu slušamo u živom okruženju; na glazbenom festivalu, u operi? Reagiraju li naši mozgovi drugačije ovisno o tome je li glazba koju slušamo uživo ili je ranije snimljena?
Švicarski eksperimet
Neuroznanstvenici Sveučilišta u Zürichu istražili su učinke glazbe, slušane uživo i sa snimaka, na emocionalne procese u ljudskom mozgu. Magnetskom rezonancijom izmjerili su aktivnosti u lijevoj amigdali 27 slušatelja i svirača u stvarnom vremenu. Studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazala je da su emocije koje prate živu glazbu izazvale mnogo veću i dosljedniju aktivnost u amigdali nego snimljena glazba.
Snažna sinkronizacija između subjektivnog emocionalnog doživljaja i slušnog moždanog sustava koji procjenjuje glazbu prema njezinoj akustičkoj kvaliteti uočena je samo kada je publika slušala izvedbu uživo. Štoviše, samo je živa glazba pokazala snažnu i pozitivnu spregu između značajki glazbene izvedbe i aktivnosti mozga kod slušatelja, uočili su istraživači.
Glazba kao terapeutsko sredstvo
Lani je objavljeno da 93% mladih glazbene tekstove tretira kao “terapeutsko sredstvo” a nedavna studija kanadskog Sveučilišta McGill otkrila je da emocionalni odgovori generirani slušanjem glazbe od koje se “naježite” mogu ublažiti bol. Stoga ne treba čuditi da je kolegij “Glazba i mozak” jedan je od najslušanijih predmeta na Sveučilištu središnje Floride (UFC) koji već skoro dva desetljeća vode neuroznanstvenik Kiminobu Sugaya i violinistica Ayako Yonetani.
Cijeli članak možete pročitati na: bug.hr