Željko Viculin je godinama na čelu sinjskog pučkog kazališta koje je gotovo najaktivnije amatersko kazalište u Hrvatskoj. Gostuju diljem naše zemlje, a često su pozvani i iz susjednih zemalja u kojima promoviraju kraj iz koje dolaze, ali i ljepote i privlačnost Dalmacije i cijele Hrvatske.
Iako su prepuni zakazanih nastupa do kraja godine, rezervirali su poseban prostor za kazališni opus u okviru programa Dani Alke i Velike Gospe u Sinju i cetinskom kraju gdje smo i dogovorili priču sa Željkom Viculinom, alfom i omegom sinjskog amaterskog kazališta, čovjekom koji je cijeli život posvetio glumi, kazališnim daskama i kulturi.
Evo pričice…
Željko, nesebično ulaziš u predstave, prikaze, javna događanja u kojima sinjsko pučko kazalište daje svoj umjetnički obol događajima koji imaju kulturne vrijednosti…
– Trudimo se da budemo poznati, da prenosimo slavu sinjskog pučkog kazališta koje djeluje evo skoro 60 godina, iduće godine je ta obljetnica. Nastojimo s radom iz godine u godinu biti prepoznati da se prepozna naš sinjski i dalmatinski štih, hrvatski, kada gostujemo negdje vani.
Ovih dana ste u mislima s prikazom opsade Sinja iz 1715. godine, zajedno s vašim kolegama kliškim uskocima, alkarima, alkarskim momcima i drugim povijesnim postrojbama. Dobra ste družina koja će zadovoljiti ukus gledatelja, kako se družite?
– Pripreme za ovakav povijesni događaj su, koliko god tko misli, jako naporne, treba se nekad po dva i po tri puta dnevno uspeti na Grad, a mi ljudi u godinama i nismo baš u kondiciji da bi to olako mogli izdržati, ali hvala Bogu, izdrži se uz malo „žuganja” i sve se napravi prema planu. Uistinu moram zahvaliti kliškim uskocima, svim svojim kolegama iz sinjskog pučkog kazališta koji bez pogovora izvršavaju sve ono što se ispred njih postavi. Posebno bih zahvalio redatelju Radi Perkoviću koji je to dramaturški vrhunski obradio kao mladić, profesoru Borkoviću koji je to sve skupa napisao. Bio sam godinama zagovornik da ta Opsada završi sa jednim prirodnim činom, a to je krunidba Gospina.
To je novitet u prikazu Opsade…
– Da, to je novitet, i zahvaljujući razumijevanju našeg redatelja i pomoći fra Gabrijela Jurišića, ove godine smo i to napravili.
Pučko kazalište ide dalje s novim predstavama na neke druge kazališne daske u zemlji i van nje, zar ne?
– Kod nas nema prestanka, mi smo u prošloj godini imali 38 izvedbi. Ove godine do sada ih je već preko četrdeset, a svake godine kažemo da ćemo malo prikočiti i usporiti. Međutim, već sada imamo dogovorene predstave do kraja tekuće godine – Bjelovar, Beli Manastir, zovu nas i u Šid kod naših prijatelja iz amaterskog kazališta tog grada, pa dogodine već dogovorena sedmodnevna turneja po Njemačkoj i Švicarskoj.
Hoćete li s kojom predstavom gostovati u nekom od hrvatskih zatvora?
– Vidjet ćemo, ako u njima budu interesantni likovi, hoćemo. Svake godine smo u Remetincu, pa ćemo i ove, a pregovaramo i za Lepoglavu, jer su poslali zamolbu da dođemo i do njih.
Za kraj Željko, nekoliko prigodnih riječi, poruka ljudima koji se bave kulturom i svima koji gledaju vaše predstave.
– Ponosan sam što sam Sinjanin, ponosan sam što je ovaj grad u posljednja dva tjedna pripremio i podario svojim gostima, stojimo ovdje pred jednom velebnom zgradom, Muzejom Sinjske alke, ovo je prostor za koji se ne bi zasramio New York, Washington i bilo koji grad na svijetu. Iskoristio bih priliku, tko god dođe u Sinj, neka obavezno uz sve blagodati ovog kraja posjeti čarobni Muzej Sinjske alke jer ovo ima samo ovaj pitomi kraj.
Hvala ti Željko na razgovoru.
– I tebi Denis.