Poslije Sinja, najpoznatije marijansko svetište Dalmatinske zagore, svakako je Zelena katedrala u župi svetoga Mihovila u Prološcu kod Imotskog.
Arhitektura duhovnosti, izričaj čovjekove mašte kao zahvalnost Majci Božjoj, sklopljeni su u toj oazi pobožnosti, molitve i vjere u svoj svojoj veličini. Na samom izvorištu života imotskog čovjeka, izvorištu njegove rijeke Vrljike, između nove crkve i ruševina stare, velika je livada – Zelena katedrala – sa stoljetnim stablima, zvana Lučica. Prostor je ograđen zidom i u njemu je, prema nacrtu ing. arh. Ede Šegvića, godine 1995. podignut novi oltar i uređena otvorena bazilika u kojoj se slavi sveta misa na svetkovinu Velike Gospe, kada se okupi veliki broj vjernika iz cijele Imotske krajine i susjedstva.
Jedinstven je to spoj vjere i odanosti Majci Božjoj imotskog puka, ali i puka mnogih župa Dalmatinske zagore. I arhitekt je dao posebnu dimenziju Zelenoj katedrali. Ulazni veliki stupovi drže otvorena vrata i onda se u paru spuštaju gotovo pred sam oltar. Narod ulazi u crkvu,a ona je nad otvorenim Božjim nebom, ogrnuta samo zelenim granama topola visokih i do trideset i više metara. Umjesto mramornog poda, trava, zelena i mirišljiva, umjesto zvukova orgulja, poj slavuja i grdelina. Voda za blagoslov iz Vrljike, čovjek bi se nje napio da napuni dušu. Na samom ulazu kip Majke Božje, dar nekog pobožnog čovjeka za samo njemu znanu nakanu.
I onda, na sam blagdan Velike Gospe, tamo oko 11 sati, nakon velebne procesije sa slikom Majke Božje, slije se mnoštvo u te prostore. Otvori se na stotinu vrata i stotinu prozora Zelene katedrale, kroz njih ulazi i mlado i staro, napuni se katedrala stotinama, tisućama duša. Jedne godine bijaše ih više od dvadeset tisuća, ispod deset nikada. Svatko u svojoj molitvi, sa svojim mislima. Slavi se sveta misa Gospi, imotskoj Majci.
Nakon završetka misnog slavlja, poput nekih Biblijskih vremena, mjesto katedrale ostavi se opet Božjem puku. Sjednu prijatelji, cijele obitelji, razgrnu se deke i lancuni po livadi Zelene katedrale i blaguje se ručak, priča se i ljudeskari do kasnih poslijepodnevnih sati. Svi u miru, kao jedan.
I još, po običaju poštovani čitatelji Terracon Newsa, poziv i vama. Ako se 15. kolovoza nađete u blizini Imotskog, dođite u Zelenu katedralu na izvorište rijeke Vrljike. Napijte se Duha, zahvalite se Majci i otiđite zadovoljni.
Tekst i foto: Braco Ćosić
