U našim krajevima, ali i šire, već dugo postoji tradicija bojenja jaja i poklanjanja istih dragim osobama. Na stolovima ovih dana naći će se pisanice raznih boja i šara, raznorazne čestitke i slike sa zečićima i šarenim jajima preplavit će društvene mreže kako bi se nastavila širiti poruka ljubavi i života, ponovnog rađanja. Odakle taj običaj? Zašto su izabrana baš jaja i zašto je uz njih najčešće zec, a ne kokoš?
Postoji nekoliko teorija. Od davnih dana, još u doba Rimskog Carstva, ali i prije, vrijedila je poslovica da „sav život dolazi iz jajeta” – ono se smatralo simbolom života i rađanja. Postojao je i tada običaj ukrašavanja zlatnim listićima ili pak travama i lišćem. Vjerovanje da darovana ukrašena pisanica donosi sreću uzrok je sve većeg širenja ovog običaja koji se zadržao i do danas. Prema nekima, u slučaju prvih ukrašavanja jaja zapravo se radilo o ispisivanju molitvenih riječi koje su trebale pospješiti plodnost i cikličko kruženje prirode u novoj godini. Kako su samo određeni bili upućeni u tajne tog pisma, ostali su ih vjerojatno samo oponašali i tako su nastale razne šare, odnosno pisanice koje i danas poznajemo.
U kršćanstvu i kršćanskim običajima jaje je prihvaćeno kao simbol Uskrsa zbog toga što unutar svoje ljuske sadrži novi život, koji se rađa probijanjem ljuske. Kao takvo označuje Isusovo napuštanje groba i uskrsnuće – njegova čvrsta ljuska doživljava se kao simbol zapečaćenog groba, a probijanje ljuske kao simbol Isusovog uskrsnuća.
A kako je sa svim tim povezan zec? Odgovor još jednom možemo pronaći u drevnim vjerovanjima i običajima. Naime, zec je oduvijek bio simbol plodnosti i novog života, a kao simbol Uskrsa prvi je put spomenut u 15. stoljeću u anonimnim njemačkim spisima. Zanimljivo je da se legenda o uskrsnom zecu koji donosi obojena jaja samo dobroj djeci proširila tek tri stoljeća kasnije i to sa žarištem u SAD-u.
Više u kategoriji: Život; Kulturna baština
M. Konstantinović