Mnogi od njih pak strpljivo očekuju i mogućnost izgradnje golf-terena i internacionalnog uzletišta na predjelu Prpuše u Općini Šestanovac, čija je realizacija projekata najavljena još prije nekoliko godina. Ono što je sada bitno, je otvaranje zanimljivih arheološko i etno-zbirki i lovačkih muzeja u obnovljenim kamenim i novosagrađenim kućama. Riječ je o onim starim izvornim etno-predmetima kojima su se u radu i životu služili preci sadašnjih potomaka u dalmatinsko-zagorskom podneblju.
Čini se kako u tome prednjači zaselak Goričaj u Grabovcu na području Općine Šestanovac tek oko pola kilometra od bivše Napoleonove ceste te nešto više od novoizgrađene autoceste Zagreb – Dugopolje (Dugopolje) – Šestanovac – Ravča (Vrgorac) – Mali Prolog (Ploče) – Nova Sela, prepoznatljiv po Lovačkom muzeju s oko 700 zanimljivih izložaka.Vlasnik mu je povratnik s rada u Njemačkoj (Bavarska) Ante Dundić. U istom zaseoku je i bogata obiteljska etno-zbirka, vlasništvo Joze Dundića, a u tom naselju je izgrađen i obiteljski bazen. Tek samo navedenim sadržajima znatno je obogaćena ponuda ruralnog turizma Zabiokovlja.Naime, Lovački muzej Ante Dundića je smješten u njegovoj rodnoj obnovljenoj kući nadomak tunela Sv. Ilije do čijeg se sjevernog portala u Rastovcu može brzo i lako doći asfaltnom cestom. Riječ je o Muzeju koji je, dakle, važan i kao turistička ponuda ne samo za omiški zagorski kraj nego i Splitsko-dalmatinsku županiju. U sažetim zapisima u Knjizi dojmova potvrđuje to i gotovo svakodnevni posjet gostiju iz cijele Hrvatske te Zapadne Europe, kao i skupine znatiželjnih turista iz cijeloga svijeta, posebice nakon što je Hrvatska postala članicom Europske unije.
U to smo se i mi uvjerili kada smo posjetili Dundiće u Goričaju i razgledali njihov posve zanimljiv Lovački muzej, prepoznavši izloške – preparirane dijelove mnogih životinja s gotovo svih kontinenata, dakako najviše iz Europe, uz to i Azije, Afrike, i sve su sami rariteti. Dundićevim muzejom ponose se susjedi, mještani Grabovca i okolnih sela u zabiokovskim općinama.
„Lovački muzej otvorili smo u našoj obiteljskoj kući te nam redovito gotovo svaki dan dolaze posjetitelji. Uglavnom su inozemni turisti iz Njemačke, Češke, Italije i Poljske, ali i iz svih krajeva Hrvatske. Razgledavanje muzejskih izložaka je besplatno, dakle ulaz ne naplaćujemo. Manje-više svi su oduševljeni prostorom i muzejskom postajom te izlošcima, kao i našim obiteljskim zoološkim vrtom u blizini Lovačkog muzeja, u kojem držimo nekoliko vrsta plemenitih životinja“, objašnjavala nam je Slavica Dundić, dodajući: „Moj suprug Ante je i strastveni lovac koji se sa životinjama družio takoreći od djetinjstva, zahvaljujući njegovim precima. Naš je Lovački muzej po mnogočemu jedinstven, napose lovačka izložba trofeja divljači.“ Upućeni kažu kako Ante Dundić, kao pojedinac, ima najveću i najzanimljiviju zbirku trofeja muflona u Europi, vjerojatno i u svijetu. „Među njima je 26 zlatnih, 17 srebrnih i 12 brončanih priznanja. Najveći broj trofeja moj je suprug stekao u Pelješkom lovištu te u lovištima Orebića i Ploča. Cijeli prostor jedne obnovljene obiteljske kuće u Grabovcu namijenili smo stalnoj izložbi trofeja. Kako vidite, naš je Muzej namješten u lovačkom stilu s izrezbarenim detaljima u drvu, s prizorima životinja i lovaca iz lova. U njemu smo izložili sve naše trofeje od početke bavljenja lovom na životinje, a Muzej je već do sada privukao mnoštvo turista iz svih krajeva svijeta, dakako i lovce te lovočuvare. Moj suprug Ante je više od 30 godina radio u Njemačkoj, najviše u Bavarskoj. U obnovu odnosnu izgradnju obiteljske kuće te uređenje okoliša, namještaj Lovačkog muzeja i naš mali zoološki vrt u šumici u Grabovcu (Goričaj) uložili smo sve što je suprug zaradio“, ističe Slavica Dundić.
Dakako, zanimljiva je i bogata etno-zbirka Joze Dundića u obiteljskoj kući u Goričaju gdje sve kamene kuće koje je podigao, kao i one koje su izgradili njegovi preci, kao i raslinje, daje sliku etno-eko sela. Osim što se bavi voćarstvom, vinogradarstvom, povrćarstvom i proizvodnjom šeri-brendijem od maraske, Jozo Dundić je i profesionalni vozač i vrstan kamenoklesar. „Prije početka turističke sezone, ozbiljno sam krenuo projektom seoskog turizma jer za to imamo svekolike uvjete. Na spavanje i hrenu mogu primiti više od 30 gostiju i svi se mogu odmoriti te uživati u mojih šest kamenih uređenih u namještenih kuća u Goričaju, koje
nalikuju na eko-etnoselo“, ističe Jozo Dundić, čiji je OPG prepoznatljiv i po napisu ‘Ćoso’. Dundić se diči i time što mu je djed Joko bio poznati galantar čiji štap od javora, star više od 100 godina, i danas ljubomorno čuva u obiteljskoj etno-zbirci. Jozo Dundić je po djedovu nadimku nazvao i svoj OPG. Sve govori kako je taj marljivi mještanin Goričaja od djetinjstva zacijelo zaljubljen u svoje selo iz kojega je, kaže, izbivao tek nekoliko godina zarađujući kruh u Njemačkoj gdje je i njegov otac Branimir radio dvanaest godina.
Više u kategoriji: vijesti dopisnika
Tekst i foto: Nedjeljko Musulin
