Izgradnja impresivnog zdanja koje su projektirali Marijan Haberle, Minka Jurković, Tatiana Zdvořák-Erlih započela je 1960. godine, a više od desetljeća otegnula se zbog financijskih poteškoća i prirodnih katastrofa, što je inspiriralo i brojne humoristične i ironične dosjetke u tadašnjoj hrvatskoj javnosti…
Prije točno 50 godina, svečano je otvorena Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Tadašnje novine nazivale su ga “hramom glazbe” i “ponosom Zagreba”, a njegovo otvorenje proglašeno je glazbenim događajem stoljeća – tijekom dvodnevnog slavlja, 29. i 30. prosinca 1973. godine, kroz novootvorenu dvoranu Lisinski prošlo je više od 30.000 ljudi i održana su čak 24 koncerta!
Mnogo se rasprava vodilo i o imenu koje bi trebala ponijeti buduća dvorana – čuveni violinist Zlatko Baloković navodno je želio da se nazove po njemu, a među prijedlozima našao se i naziv “Beethoven-dvorana”. Ime joj je na koncu dao naš veliki skladatelj, redatelj i pjevač Vladimir Ruždjak, kazavši kako koncertna dvorana u Zagrebu treba nositi ime najvećeg skladatelja naše muzičke prošlosti – Vatroslava Lisinskog.
Sve se to čekanje naposljetku itekako isplatilo, jer u idućih pola stoljeća, Lisinski opravdao je sva očekivanja, postavši domaćin tisućama koncerata, predstava i umjetničkih događanja i s oko tristo tisuća posjetitelja godišnje jedna od najposjećenijih kulturnih institucija u Hrvatskoj. U Lisinskom danas nalazimo Veliku dvoranu s 1848 sjedala i Malu dvoranu s 309 sjedala, najveće filmsko platno u zatvorenom prostoru u Hrvatskoj s 19 puta 8 metara te druge, nakon zagrebačke katedrale, najveće hrvatske orgulje.
Cijeli članak možete pročitati na: vecernji.hr