Da bi bio na nuli na nekom challenger turniru, moraš ući u polufinale ili finale, ovisno o tome gdje je turnir
Tenis nikad nije bio unosniji, čini se. Kad je australski tenisač Ken Rosewall prije pedeset godina osvojio Australian Open, iz nagradnog je fonda uzeo, za to vrijeme, basnoslovnu lovu – 50.000 dolara. Novak Đoković danas toliko potroši na Smoothieje od celera, avokada i divlje riže koje mu svako jutro pripremaju (valjda štite i od korone). Preračunato u današnje okvire, novčani bi fond iz 70-ih danas vrijedio oko 300.000 dolara, ali to je i dalje sitniš. Rafael Nadal, osvojivši Australian Open prošle nedjelje, osim što se upisao u povijest kao tenisač s najviše osvojenih Grand Slam naslova (21), zaradio je čistih 3,000.000 dolara, deset puta više (iz ukupnog nagradnog fonda od 75 milijuna dolara).
Mit o tenisu kao superlukrativnom sportu, sportu milijunskih nagradnih fondova, unosnih sponzorskih ugovora, ekskluzivnih destinacija, luksuznih hotela, bijelih Nikeovih znojnika, kreme za sunčanje i Rolexa – pada na vrlo jednostavnoj usporedbi. Đokovićeva prošlogodišnja zarada trideset je puta veća od zarade stotog rangiranog tenisača na ATP ljestvici Amerikanca Stevea Johnsona (liste se neprestano mijenjaju). Zarada tog Amerikanca, pak, pet je puta veća od zarade Hrvata Nine Serdarušića koji je 243. na svijetu. Tenis igraju 3873 profesionalca. Dakle, ne treba dalje. Jasno je da milijunski nagradni fondovi, ekskluzivne destinacije i Rolexi vrijede samo za nekolicinu na vrhu. A što je s ostalima? Kako kaže Nino Serdarušić, ostalim je tenisačima to posao. Kao i svaki drugi.
– Realno, prvih stotinu tenisača svijeta od tenisa može živjeti. Za ostale, ono što zaradiš, to ulažeš dalje. Novac koji uzmeš na turniru danas, sutra ti plaća avionsku kartu, hotel, fizioterapiju, hranu, trening i troškove za turnir na nekom drugom mjestu i tako u krug – objašnjava 25-godišnji Serdarušić, tenisač koji je lani osvojio srebrnu medalju na Davis Cupu i slovi za jednog od najperspektivnijih hrvatskih tenisača.
Uzmimo za primjer da, recimo, teniski profesionalac iz Hrvatske dolazi na turnir PPT Cup Istanbul. Taj profesionalni Challenger turnir u Turskoj igra se na tvrdoj podlozi i ima osrednji novčani fond vrijedan 45.000 dolara. Od toga, pravilom 12 posto, pobjednik osvaja oko 6000 dolara bruto, finalist 3000 dolara, polufinalisti 1000 dolara i tako dalje do par stotina dolara utjehe za one koji su samo sudjelovali.
Minimalni trošak odlaska na turnir dolazi do gotovo 3000 dolara.
– Svodi se na to moraš ući u polufinale ili finale da bi bio na nuli, ovisno o tome gdje je turnir. Ako ispadneš u prvom kolu, onda si na gubitku pa čak i da igraš doma. A ako osvojiš turnir, onda si u plusu od nekoliko tisuća dolara kojima plaćaš troškove sljedećeg turnira – objašnjava mladi tenisač.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay