Nadam se da ovo neće biti još jedna novinarska priča koju ćemo eto pročitati, možda i na trenutak zamisliti se nad njom, no već idućeg trenutka krenuti u traženje onog ružičastog. Ovdje je riječ o vraćanju na početak života, vraćanje naših mentalnih postavki na čovjeka i mjesto otkuda je čovjek, živo biće, potekao.
To je bar jasno i svi to znaju – more, voda. Nepregledni plavetni pokrivač koji čini nekih 71 % cjelokupne Zemljine površine zaista je impresivan, od toga 97 % čini more, voda koja premda nije pogodna za piće, itekako je pogodna za ljepote koje su jednostavno neiscrpne i čovjeku od pamtivijeka zanimljive.
Zemlju smo uspjeli nekako pokoriti, no suživot s morem i ne baš, odatle i toliko nepredviđenih elementarnih nepogoda, more kao da je postalo medij koji apsorbira sve ono što ne valja na zemlji, što smo mi učinili, a ono što nismo učinili, barem ne u dovoljnoj mjeri, zaštitili ga, vraća nam u prostim zakonima prirode – ciklusu kruženja… vode… i nevolja.
U tom smislu, kada se sjetimo divota koje nam voda, pogotvo more pruža, zapitamo (li) se, čemu nepoštivanje nečega što je zapravo dio naše genske karte? Naime, zamislite ovu sliku: ljeto je, sunce, ugodno more, dobrohotni mirisi iz prirode, cvrčci svojim glasanjem potvrđuju visoke temperature zraka, pogled na obale, pučinu zbog položaja Sunca stvara slike koje su pravo vrelo za užitak i odmor tijela, ali i duše, za refleksiju. No, često, tražeći osamu da bismo u potpunosti uživali u čarima ljeta naiđemo na užasne prizore smeća u vidu boca, tetrapaka mlijeka, obuće, odjeće, vrećica, da niti ne spominjem krupni odpad. Za Hrvatsku, zemlju u kojoj je turizam neosporno vodeća gospodarstvena grana, uistinu je porazna činjenica da prema jednom istraživanju (rezultati objavljeni u časopisu Plos One) Mediteran je zagušen s nekih 1000 tona različitih vrsta smeća. Nesumnjivo je to teško povjerovati, ali u prilog tome ne ide ni činjenica da čak 80 % tog smeća otpada na tzv. mikroplastiku, dakle plastiku manju od 5 mm, što je potencijalno izuzetno opasno jer to lako mogu progutati i ribe koje u konačnici mi jedemo i s kojom se dičimo. Posljedice toga su nesagledive i onda je uistinu hvale vrijedna akcija koja dolazi od strane onih od kojih bismo to ponajmanje očekivali, a koje bismo istodobno olako optužili da nam prljaju kristalno naše more – od jahtaša.
Entuzijastična posada s veoma luksuzne SY Tiziana jahte odlučila je pokrenuti akciju „Jahte čiste plaže” kojom žele predivna mjesta u kojima mogu uživati „ostaviti onakvima kakve bi ih željeli naći”. Tako su primjerice u Hrvatskoj posjetili mjesto Doli u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, zatim malu plažu blizu Hvara, Preko na Ugljanu, Mljet itd. Cilj im je podignuti svijest o čistoći obale i mora, a nadaju se da će i druge jahtaške ekipe postupiti isto kao i oni, jer kako ističu, kada bi svaka jahta postupila tako, razlika bi bila vidljiva.
Ovdje je zanimljivo što se ne radi o hrvatskom vlasniku (ni posadi) jahte, a svejedno ti stranci (Nijemci) žele da se svi uključe u akciju. Prema tome, jasno je da ni mondeniji slojevi društva ne zaziru od „zasukavanja rukava” i ovakvih projekata budući da se radi o sveopćoj dobrobiti i to je zaista izvrsno. Svjesni su da su neke stvari univerzalne, iako je društvo uređeno prema čovjeku i njegovim potrebama, ono nadilazi granice nacionalnosti i spola npr., a svakako je suglasno u premisi lijepog i ostavljanju tog lijepog generacijama koja slijede, jer priznajmo, globalizacija više nego ikada stvara čovjeka koji je prije svega kozmopolit i kojemu nekakve konvencije sve manje bivaju održive, ali zato druge stvari, poput očuvanja okoliša u kojem i s kojim trebamo živjeti, postaju esencijalna nužda. Nemojte stoga drugi put okretati glavu i prelijetati pogledom vijesti o novoj eko katastrofi na koju ste, vjerovali ili ne, i vi mogli utjecati. Ova se ideja može bez ikakvih društvenih obilježja pojedinca lako prenijeti na sve, ne samo na imućne, koji teorijski imaju moć učiniti mnogo, već i na one „obične” ljudi koji kao i svi žele ispred sebe vidjeti one zadivljujuće prizore prirode u ljeto kada se priroda ni najmanje ne buni što se otkriva vrućini, jer je u suživotu s čovjekom koji je dio nje, i nadajmo se, koji je njen zaštitnik.
Pogledajte fotogaleriju jahte Tiziana i njihovih pothvata
Foto: Facebook
G. Dujmović, dipl. kroat. i ang.