Vraćamo se u daleku prošlost s pričom o jednom estetski zanimljivom čudu svijeta. Podsjetimo se kako je Babilon bio najveći grad Starog Istoka i za vrijeme Nabukodonozora II. (605. – 562. g. pr. Kr.) u gradu su tada podignute brojne građevine te je bio opasan debelim zidinama. Od devet gradskih vrata najpoznatija su bila vrata božice ljubavi, ukrašena s 575 reljefnih lavova, zmajeva i bikova. Među palačama se posebno izdvaja ljetna palača tada najvećeg vladara novog babilonskog carstva, udaljena oko 3 km od središta grada. No, u sedam čuda Starog Svijeta ubrojeni su Semiramidini viseći vrtovi. Vrtovi zapravo nisu podignuti za vladavine kraljice Semiramide, već ih je podigao spomenuti „vladar”.
Legenda govori da ih je dao sagraditi kao poklon za svoju ženu, kraljicu Amitis, koja je bila nesretna u pustinjskom krajoliku njegova carstva. Vrtovi su pogrešno nazvani visećima – zapravo su zasađeni na više razina ili terasa, vjerojatno njih pet. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25 m što je bilo sasvim dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je, kazuju podatci, stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću sustava poluga i pumpi. Inače su ove vrtove opširno opisali starogrčki povjesničari Strabon i Diodor sa Sicilije.
Izvor: starapovijest.eu
D. Šabić