Nalazimo se na OPG Grgurević, na području Pelješca u Janjini u društvu s gospodinom Antom Grgurevićem. Dobri poznavatelji ističu vaša sjajna vina Grgurević.
– Bavimo se već kroz pet generacija, to jednostavno uđe u vas i ne izlazi, to su trajne kulture, loza vam traje 50-60 godina minimalno tako kad se odlučite za to nema povratka nazad nego se s tim bavite u dobru i u zlu….
Pelješac je dio Hrvatske i pravi raj za vinarstvo i vinogradarstvo, jeste li uspjeli u svom poslu?
– Mislim da smo uspjeli, malo smo modelirali i izbalansirali to što nam je Bog dao, klimu, to podneblje koje je samo po sebi jednostavno vrhunsko, uvažili smo struku, ima nas puno uključujući i mene koji smo išli tim stopama, završili smo ili više škole ili fakultete tako da smo to znanje prenijeli, vinarski dio smo popravili uz to što nam je dala priroda, Pelješac se tim izdiže s trenutno preko 40 proizvodjača vina, preko 120 vinskih etiketa i svi u porastu.
Prepoznaje li vas Hrvatska i turistička Hrvatska ?
– Prepoznala je te iskorištavamo taj biser ovoga dijela juga, Dubrovnik koji svojim brendom privlači turiste. Pelješac je vinsko carstvo kojega turisti tako prepoznaju i doživljavaju, svugdje su letci na dva jezika, svi su dobro došli i radi se da se cjelokupna kultura pijenja vina izdigne na još veću razinu .
Spomenuli ste kulturu pijenja vina, nemisleći na strane goste ima li Hrvatska svoju publiku ?
– Zanimljivo je pitanje, radi se o tom da se uvijek ispred svoga praga treba očistiti, svoje ljude i svoj narod treba naučiti kulturi vina jer ako domaći narod ne posjeduje kulturu vina teško ćemo uspjeti prenijeti nekom tko nije iz vinarskih i vinogradarskih područja, poput nekih zemalja kao što su Litva, Latvija, Finska itd. Naime domaći ljudi se trebaju uzdignuti kulturom vina. Ta kultura se značajno podigla, ali još uvijek treba raditi na tome.
Kakav je proces stvaranja vrhunskog kvalitetnog vina ?
– Taj proces se mijenjao iz temelja iz jednog sustava koji se bazirao na velikim zadrugama, temeljen na količinama, na vagonima, na kanistrama. Išlo se na to da se ta veća ili manja butelja upakirana kupi i da je ona vrhunska, te da se samo top proizvodi prodaju u odgovarajućoj ambalaži. Imamo tako podosta navoda od prije 20, 30 ili 50 godina kako je mjera za vino bila nekakav vagon ili 10 tisuća litara, a sada je mjera butelja odnosno koliko butelja imate. Zanimljivo je to na primjer da kada turisti dođu iz Amerike pitaju koliko imate „cases“, oni to smatraju 12 boca, mjeri se dakle po nekakvom vašem produktu. Nije bitno koliko vi imate hektara ili trsova vinove loze, bitno je koliko vi imate boca, bolje je imati manje, a da je to kako treba, da je to vrhunska kvaliteta koju zaslužujete.
Brdsko planinska područja Pelješca s posebnim klimatskim uvjetima su idealna za proizvodnju vrhunskog groždja odnosno vrhunskog vina.
– U principu 90% vina nama se stvara u vinogradu isključivo u ovim još izuzetnijim položajima gdje su najbolji od najboljih vinograda na Pelješcu te poznate pozicije počevši od Milija, Janjinskih strana, Dingača, Postupa i još mnogih drugih. Za pretpostaviti je još 30 drugih položaja gdje se ide prema registraciji. U godinama kada nam je uskraćeno sunce moramo malo više reagirati, doradimo i zaokružimo tu bocu, ta vina su bocama odležala, 4,5 ili više godina, to su školovana vina, dobila su notu drva, zaokružila su se i bitno je istaknuti kako ova vina nisu odmah za konzumiranje na litre, pije se butelja u većem društvu, uživa se i pije se na sate.
Kada usporedimo proizvodnju vrhunskih vina u Slavoniji s proizvodnjom vaših vina i vaših kolega s Pelješca u nekom smislu i ne ide znak jednakosti.
– Definitivno nije usporedivo zbog količine fizičkog rada, te pozornosti i ljubavi prema vinovoj lozi u nemogućnosti pojednostavljenja tih postupaka, a tiče se mehanizacije. Moramo 90% poslova raditi ručno, puno više iziskuje truda, par hektara u ovakvom kršu je ekvivalent puno više hektara, na desetke negdje u Slavoniji. Svaki kraj ima nešto svoje, sve treba ići naprijed i najvažnije je da cijela vinska kultura cijele države, pa potom podjeljena na regije Istre, Slavonije, Dalmacije ide naprijed. Tada će svakomu biti lakše.
Tko u Hrvatskoj kontrolira proizvodjača kvalitetnih vina, i postoje li benefiti i potpore za njih ?
– Zapravo postoji volja i država uvijek hoće pomoći, to je neosporno, ali toliko je tu puno birokratskih aparata, papirologije, i jednostavno to nije moguće pratiti. Što se tiče zakona mi imamo institucije koje nas nadziru, imamo ih 4, te mi s Pelješca moramo ići u Dubrovnik koji je udaljen 100 kilometara, ne možemo poslati mailom, to nas još više ograničava u poslu koji je težak sam po sebi.
Proizvodite?
– Proizvodimo odnosno imamo 4 sorte loze od kojih proizvodimo sedam različitih butelja vina, proizvodimo 4 kvalitetna i tri vrhunska vina.
Kao stručnjak za vina kakav vam je komentar naših hrvatskih vina?
– Za sada se može kazati kako su vina iznimno napredovala, neka malo više, poneka malo manje. Općenito je primjetan porast te kvalitete nasuprot količini. Dobro je zbog toga što mi uopće ne trebamo puno gledati na izvoz, pogotovo obalni dio koji svoja vina vrlo dobro može prodati na kućnom pragu, a tu je u neposrednoj blizini Dubrovnik, potom Split, Rijeka i cijela Istra.
I za kraj riječ, dvije o planovima.
– U planovima uvijek idete naprijed, nema povratka, samo se ide naprijed s kvalitetom te je iz godine u godinu makar za pola posto povećavati. Tada je naš uspjeh zagarantiran.
P.Mimica & D.Šabić