Najpoznatija Islanđanka i ikona eksperimentalnog zvuka Björk na svom desetom albumu žaluje za pokojnom majkom Hildur Rúnom Hauksdóttir, ljubi nepoznatog muškarca te kopa duboko ne bi li ponovno otkrila svoje korijene. Naziv albuma, “Fossora”, neispravna je latinska riječ ženskog roda koja bi se slobodno mogla prevesti kao “kopačica”. Album je nastao dok je Björk boravila na rodnom Islandu, a na njemu je radila pet godina. Dio je nastao i tijekom pandemije koronavirusa.
“Fossora” je spoj opore elektronike, zaigranih bas klarineta, zborova i njezina prepoznatljivog glasa. Album je izrazito fokusiran na ritam, čak i u pjesmama u kojima dominiraju vokali. Melodija na albumu ima, ali one nisu pristupačne. Dapače, ima numera koje su otvoreno disonantne. Spoj tih složenih vokalnih linija i ćoškastih ritmova inspiriranih gabberom, podvrstom hardcore techna, zna djelovati kao izvanzemaljski forum ili druženje.
Björk je na “Fossori” surađivala s američkim pjevačem i kantautorom Josiahom Wiseom Serpentwithfeetom, indonezijskim dance dvojcem Gabber Modus Operandi, sekstetom bas klarineta Murmuri, norveškom pjevačicom Emilie Nicolas te svojom djecom – sinom Sindrijem Eldonom Þórssonom te kćeri Ísadórom Bjarkardóttir Barney.
Disonancama i grubom zvuku unatoč, “Fossora” je zapravo pristupačan i komunikativan album. Islanđanka je ponovno uspjela spojiti naoko nespojive zvuke u cjelinu koja može stati bok uz bok s njezinim artistički najuspješnijim izdanjima poput “Homogenica” (1997.), “Vulnicure” (2015.) i “Posta” (1995.).
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Björk/Instagram