Vedran Mlikota bio je stalni član drame HNK-a iz Zagreba do 2010. godine kada je dao otkaz. Nakon srednje škole u Splitu upisuje studij glume na Zagrebačkoj akademiji za kazalište, film i televiziju, koju završava 1992. godine u klasi profesora Izeta Hajdarhodžića. Tijekom studija nagrađen je Rektorovom nagradom za predstavu „Hamletmashine”, a 1993. je proglašen najboljim glumcem Festivala hrvatske drame Teatra ITD. Sljedeće godine dobiva nagradu „Veljko Maričić” kao najbolji glumac na Prvom festivalu malih scena u Rijeci. Ovo su neki od vrijednih podataka koji govore o kvaliteti i vrijednosti ovog poznatog glumca iz mjesta Dalmatinske zagore koji je po zanimanju glumac, a to mu je i životni poziv, no on, kako nam kaže, ima još neke zanimljive kombinacije u slobodno vrijeme, poput planinarenja, moderiranja različitih programa, druženja s prijateljima i drugo. Saznajte što smo još otkrili o Vedranu po završetku sjajne večeri u splitskoj nacionalnoj kazališnoj kući u kojoj su gostovali HPO Gradska glazba Imotski, kao najbolji gradski glazbari u Hrvatskoj.
Vedrane, znam da jako puno radiš i da si angažiran na nekoliko umjetničkih pravaca. No, na početku druženja ti čestitam na Večeri gradske glazbe Imotski u HNK-u Split. Kakve su tvoje impresije?
– Bila mi je čast i ponos biti dio tog veličanstvenog koncerta. Ta prelijepa i talentirana imotska mladost koju već godinama Ivan Glibota – Crni, uči i vodi kroz glazbu i drži ih među najboljima ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi, na ponos je svima nama koji imamo veze s Imotskom krajinom. U prepunom HNK-u Split doslovno su zakucali publiku za stolce svojom svirkom. Sjajan koncert. Mislim da bi trebalo sve učiniti da postane tradicionalan.
Rekao sam kako si na nekoliko projekata kao glumac angažiran, možeš li nam u nekoliko rečenica pokazati na kojima i kako se u njima snalaziš?
– Trenutno u svom matičnom kazalištu KEREMPUH igram u predstavi: „Hamlet u Mrduši Donjoj”, a i radim na novom projektu, predstavi Slavomira Mrožeka: „Policajci”, koji režira Miran Kurspahić, a igraju Vili Matula, Borko Perić, Velimir Čokljat, Anita Matić i ja. Imam nekoliko predstava koje sam napravio u svojoj produkciji: „Istina”, „Cinco i Marinko”, „Ako ikad zaboraviš” i „Profesionalac”, pa i njih igramo diljem Hrvatske! Trenutno ne snimam ništa, ali iskreno, ni ne fali mi previše. U planu su još neki projekti, ali o tom potom.
Ti si, Vedrane, podrijetlom iz Zagvozda kojeg si uspio zahvaljujući ponajprije tvom projektu „Glumci u Zagvozdu” etablirati kao poznato ljetno izletište mnogih javnih djelatnika, glumaca, političara, športaša i drugih.
Izletište? Volio bih ja da Zagvozd postane izletište, ali turističko. Valjda ćemo i to doživjeti! A mi smo (kad kažem „mi” mislim na sve Zagvožđane i prijatelje Zagvozda, koji na bilo koji način pomažu realizaciju Glumaca u Zagvozdu), od Zagvozda napravili jednu bogatu kulturnu ljetnu destinaciju, s odličnim dramskim, glazbenim, likovnim i zabavnim programima. I drago nam je da dolaze i poznati ljudi.
Ove godine si postao na jedan način i profesionalni planinar uz našeg proslavljenog alpinistu Stipu Božića. O čemu se radilo i od kuda ti hrabrost za ovaj pothvat?
Planine i planinarenje obožavam i kad god ulovim slobodnog vremena ja sam po planinama. Tu se čovjek osjeća boljim čovjekom i sreće bolje ljude. Ne znam jesam li ikada boraveći u planinama vidio tužnog čovjeka! Umornog da, ali tužnog nikada! A moj pothvat sa Stipom Božićem, s kojim sam mjesec dana bio u Himalajama, je vrh mog planinarskog iskustva. Bili smo pod planinom Manaslu (osmi vrh po visini na svijetu) na mjestu gdje je poginuo naš Ante Bućan i Slovenac Nejc Zaplotnik. To je bilo na visini 4 200 m. I poslije povratka u Kathmandu popeli smo se u podnožje najveće planine na svijetu, Mount Everesta. Došli smo na visinu 5 364 metra, do Everest Base Campa, od kojeg kreću ekspedicije na sam vrh. Nitko ne može dočarati ljepotu tih velikih, ledenih vrhova, kao kad ih vidiš uživo. To je jedinstven osjećaj. I sigurno idem ponovo na Himalaju.
Živiš u Zagrebu, Dalmacija ti je u srcu, a Zagvozd?
Zagvozd je u duši! Imam u stvari dva doma! Jedan dom je Zagreb, u kojem živim već 25 godina i bez kojeg ne mogu, jer me veže poslom, prijateljima i samim sobom kao gradom. Zagreb je predivan grad po mjeri čovjeka! Drugi dom je moj Zagvozd u kojem sam proživio djetinjstvo i u kojem sam svako ljeto barem dva mjeseca, a i tijekom godine često dođem. U Zagvozdu sam sagradio kuću, tamo mi žive roditelji i brat s obitelji i tamo imam prijatelje s kojima provodim sjajne trenutke. Tamo dočekujem svoje prijatelje sa svih strana Hrvatske i svijeta. Naša obiteljska konoba je mjesto gdje svaki dobronamjerni čovjek uvijek dobrodošao. Dobro se sve to posložilo, ne žalim se!
Kakvi su planovi za sljedeću godinu, pretpostavljam da si nešto i zaželio kao profesionalni glumac?
Mi glumci ne možemo puno unaprijed planirati. Dio mojih planova se već realizira. Radim predstavu u matičnom kazalištu. Pripremam lagano i 19. Kazališne susrete Glumci u Zagvozdu. Nadam se da će se situacija sa sponzorima popraviti i da će nam olakšati pripremu i realizaciju festivala. Što se tiče planina, imam u planu popeti se na nekoliko vrhova po Hrvatskoj i Sloveniji. To je do ljeta, a dalje ćemo vidjeti. Korak po korak.
Poruke i želje povodom blagdana Božića i Nove godine?
Nema se tu što pametovati. Puno zdravlja, kvalitetnog posla i dobrih druženja sa dobrim ljudima! To je sve što želim i sebi i svima drugima!
Hvala ti Vedrane na ovoj kratkoj priči i želimo ti još puno sreće, zdravlja i glumačkog uspjeha.
Hvala i tebi Denis, Terracon News-u i vašim čitateljima. Puno sreće i zdravlja!
Više u kategoriji: Kultura, Život
Foto: Vedran Mlikota, imonet.hr
D. Šabić, mag. nov.