Hrvoje Horvat:
Možda bi zaista bilo vrijeme da se ovakvi projekti izbora za pjesmu Eurosoga redefiniraju, da se smanji nerviranje pučanstva besmislenom feštom prosječnih pjesama koje ne zaslužuju ovakvu medijsku pažnju, da se uštede novci pretplatnika, a pjesma za sve nebitniji Eurosongzabere izravno, a ne “javnom nabavom” kojekakvih “žirija”. To je vjerojatno jedini slučaj da zagovaram “direktan izbor” s manje troškova, naspram važećeg sustava “puno babica (žirija), kilavo dijete (pjesma)”. No, onda bi se prema domaćoj praksi vjerojatno mnogi ugurali preko veze, pa je jasno da nema pravog rješenja. Ali ima dosta nesreće, jer doista treba biti pehist ili imati potpuno pogrešan recept, pa da većina od onoga što smo vidjeli i čuli na ovogodišnjoj Dori bude ispod prosjeka prosječne televizijske zabave, a kamoli da je na razini na kojoj bi trebao biti širokoreklamirani proces izbora hrvatske pjesme za predstojeći Eurosong.
Na toj pozornici opći play-back pokazuje zapravo svu mizeriju ovakvih manifestacija u kojima je količina talenta obrnutoproporcionalna uloženim novcima, binskom luksuzu i pažnji koja joj se posvećuje. Ako je nešto za pohvalu, onda je to da su stvari bile više nego transparente, a ta je transparentnost otkrivala opće pomanjkanje pamtljivih pjesama, hitovima niti traga, a scenski nastupi većine pjevačica i pjevača pokazivali su manjak karizme da bi trebali iskoristiti skoru korizmu i odreći se pjevanja bar nakratko.
Cijeli članak možete pročitati na: vecernji.hr
Foto: Pixabay