Je li tvrdnja kako se treba vratiti loženju drveta kao izvoru topline tijekom zime ipak netočna, iako su je počele promovirati čak i pojedine agencije kojima je posao zaštita okoliša?
S obzirom da se trenutačno čak 40 posto europske energije iz tzv. obnovljivih izvora dobiva iz izgaranja drveta, to pitanje ima izuzetnu težinu, a odgovor je vrlo prozaičan: Ideja da eksploatacija drveta može imati tzv. neutralan ugljični otisak zapravo je sumanuta, što je lako dokazivo. Nejasno je zapravo kojom lakoćom pojedine državne i nadnacionalne birokracije podliježu ideji o ekološkoj opravdanosti eksploatacije drveta za proizvodnju energije iako tako nešto nema i ne može imati ozbiljnu znanstvenu podlogu. Pri tome se pogled ekološke isplativosti korištenja drveta za ogrjev ne može nipošto gledati na lokalnoj, pa ni kontinentalnoj razini, nego globalno.
Primjerice, veći dio drveta koji se trenutačno sagorijeva u EU siječe se u šumama sjeverne Amerike, što je proces koji oslobađa u svojim segmentima enormne količine CO2. Te su količine tolike da se ne mogu neutralizirati desetljećima. Uz pomoć ogromne mehanizacije šumarska industrija SAD-a obara ogromne količine trupaca sa zavidnom učinkovitošću, tovari ih na ogromne kamione pogonjene dizel gorivom, a značajni dio tih trupaca završava u tvornicama peleta. U tvornicama trupci se suše, obrađuju pod visokim pritiskom, što ne samo da troši značajne količine energije, nego već pri proizvodnji otvara pitanje zagađenja okoliša. Nakon toga proizvedene pelete još treba transportirati do luka, natovariti na brodove te prevesti preko oceana. Kad stignu u EU, ti peleti se koriste kao gorivo, a emitiraju više CO2 prema jedinici proizvedene topline nego bilo koje drugo gorivo. Kako je uopće moguće povjerovati u tezu europskih regulatora da kompletni ovaj proces može biti ugljično neutralan, čak i ako se zaboravi na ključnu posljedicu sječe – opustošena prostranstva koja su zahvaljujući šumama nekada bila pluća Zemlje?
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay