– Tijekom ophodnji po gradu zatekli smo ženu u svojim pedesetih godinama kako spava u vreći u parku kraj Autobusnog kolodvora. Kaže da je tu već pet, šest dana. Vreću je dobila od Caritasa, hranu od dobrih ljudi, neka od Pučke kuhinje ako dođe do tamo. Nema novaca, nema nikog svog ovdje gdje bi mogla otići.
Kaže da za nju znaju i u Stožeru, i u Banovini, i u Centru za socijalnu skrb, al rješenja za nju još nema jer su svugdje vrata zatvorena zbog strogih higijenskih mjera. Žena nije oboljela od koronavirusa, nema rješenje o samoizolaciji, pa za nju u ovom trenutku nema nigdje mjesta. Pa, je li to žalosno?! Tko zna koliko je još sličnih sudbina na ulicama?! – dojavila nam je jedna ekipa angažirana kao ophodnja po gradu u sklopu sustava Civilne zaštite. Rastužilo ih je što ovakva kategorija ljudi u ovom trenutku zaista nema gdje.
Okrenuli smo i mi nekoliko brojeva, no pomoći nema. Sve ustanove su do daljnjeg zatvorene zbog mjera predostrožnosti, a postojeći smještaj poput onog na Duilovu služi samo za karantenu i izolaciju. Vreća za spavanje pod zvjezdanim nebom kad ga ima, jedina je opcija.
O ovom problemu posljednjih dana intenzivno govore i u Hrvatskoj mreži za beskućnike upozoravajući kako je iz dana u dan sve veći broj ljudi na ulicama diljem Hrvatske.
U međuvremenu, dok nadležni ne smisle rješenje za jednu od najugroženijih skupina ljudi u vrijeme pandemije, beskućnica iz ove priče privremeno je zbrinuta o privatnom trošku jednog sugrađanina.
Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr
Foto: Pixabay