Na brežuljcima Nove Vasi i Bracanije kod Brtonigle prateći blagi južni nagib, nalaze se vinogradi koji su u vlasništvu obitelji Cattunar.
Tradicija proizvodnje vina u njihovoj obitelji prenosi se iz generacije u generaciju. Sjećanja i priče o početcima proizvodnje vina pročitajte u intervjuu s g. Cattunarom. Saznajte sve o njihovoj tehnologiji proizvodnje, plasmanu i tržištu proizvoda te o budućim planovima vinarije Cattunar.
Možete li nam, za početak, ukratko reći nešto o povijesti nastanka i razvoja Vaše vinarije?
Djed je bio suvlasnik zajedničkoga podruma u Brtonigli, imao je 3–4 ha vinograda. Tradiciju nastavlja moj otac, zatim ja. Profesionalno sam se počeo baviti vinom oko 1985. g., iako sam i prije sudjelovao u proizvodnji vina i poljoprivredi. Bio sam među pionirima jer, ako se sjećate, malvazija je došla u modu punih deset godina poslije. Mi smo od 1985. svake godine sadili po 2 ha, tako da smo imali čitavu novu ponudu u vinogradu.
Prije svih trendova sami smo shvatili da je malvazija budućnost s obzirom da smo znali njezinu povijest. Stari su većinom živjeli od malvazije i terana, to su bili najprodavaniji proizvodi od doba Austrije i Italije. Prije 4–5 godina, ovdje u Brtonigli, počeli smo projekt istraživanja četiri tipa zemlje (siva, crvena, bijela i crna). Uostalom, znak Brtonigle podijeljen je na četiri dijela zemlje. Mislim da je to jako zanimljivo i bitno. Naš podrum nudi četiri malvazije s četiri vrste zemlje.
Kolike su površine Vaših vinograda i kojim se sortama dičite?
Imamo oko 50 ha vinograda od čega je 55% malvazija, 20% teran, muškat ruže i muškat momjanski te još 20% caberneta, chardonnaya i merlota. Ukupno sedam sorti. Imamo 15–17 etiketa. Imamo i pjenušac od malvazije i chardonnaya. Polako se prilagođavamo i svjetskim trendovima. Koristimo samo naše grožđe jer smatram da kvaliteta vina počinje u vinogradu. Ako nam se potrebe promijene, posadimo što nam treba. Znam točno područja na kojima proizvodim, koju ću sortu gdje posaditi, koji cijepovi su dobri za određeno područje. To je prirodna selekcija na temelju iskustva i, po meni, put koji treba izabrati.
Recite nam nešto o samoj tehnologiji proizvodnje Vaših vina?
Danas je nemoguće proizvoditi vina bez moderne tehnologije pa su naša postrojenja po najnovijoj tehnologiji. Malvaziju radimo u zatvorenom sustavu bez pretakanja, bez zraka. To nam omogućuje vrlo malo korištenje bisulfita. Ušli smo u sustav ekoproizvodnje prije gotovo tri godine, uskoro ćemo dobiti i eko oznaku. To je po meni bitno za ovaj teritorij.
Crna vina većinom odležavaju u drvenim bačvama, osobito teran. Bijela samo manjim dijelom odležavaju, i to u velikim drvenim bačvama.
Koliki je opseg proizvodnje vinarije? Koja su Vaša tržišta i gdje sve plasirate svoje proizvode?
Moja proizvodnja je oko 500.000 boca, ovisno o godini. No treba ih i prodati toliko! Ne ide cijela količina u boce, već samo ona za koju smatram da je dovoljno kvalitetna.
Izvozimo u Kanadu, Kinu, Englesku, Belgiju, Italiju, Sloveniju, Ameriku. To iziskuje vremena jer hrvatska proizvodnja nije poznata u svijetu niti smo tako važni i to je po meni najveći problem.
Što biste izdvojili kao najvažnije u ovom poslu?
Sve se temelji na obiteljskom nasljeđu i poznavanju mikrolokacije. Na staro obiteljsko iskustvo nastavljamo vlastito. Uvijek ima nešto novo, a najbolji je primjer ova godina koja je meteorološki najgora od pamtivijeka!
Da biste bili u nečemu odlični, trebate se posvetiti samo tome. Ostat ćemo vjerni sebi i dosadašnjem načinu rada.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Slažem kupažu od terana, merlota i caberneta. Imamo tu mogućnost jer je teran sorta koja se može prilagoditi svemu. Na tome treba raditi. Linija koju ću usavršavati linija je malvazija koje su odležale u drvu, osobito hrastu.
Idemo korak po korak jer ćemo imati dvadeset etiketa, što nije malo i treba to dobro pratiti. Treba raditi polako i razumjeti te stalno provjeravati jesi li na dobru putu. Namjeravamo proširiti djelatnost i na gornjem dijelu iznad podruma napraviti agroturizam s maksimalno deset soba. Smatram da je dobro zaokružiti ponudu jer naši su gosti zainteresirani i za jelo i odmor, pa je to šteta ne iskoristiti s obzirom na poziciju i prekrasan pogled prema moru, a u daljini se za vedra vremena, kao sad, vidi i turističko mjesto Grado na talijanskoj obali.
P. Mimica