„Ne vidim zašto se diže tolika buka oko aspartama“, reče mi kolega kemičar, a potom doda – jer mi je to umjetno sladilo bilo poznato samo po imenu: „Ta riječ je dipeptidu koji se u probavnom traktu hidrolizira na dvije aminokiseline, fenilalanin i asparaginsku kiselinu.“ A zatim, kao da se još nečega sjetio, reče: „Da, da, i metanol, jer dipeptid je esterificiran.“ Biokemičar bi formulu aspartama napisao sasvim kratko, Asp-Phe-OMe, organski kemičar pak malo duže, no sva nevolja proizlazi od ovoga OMe na kraju formule, od -OCH3, ili samo jedne crtice, posljednje crtice u konstitucijskoj formuli kada se napiše na najkoncizniji način, bez eksplicitnog označavanja ugljikovih i vodikovih atoma.
Kemijski sve štima: aspartam je 200 puta slađi od šećera, pa ga – da se utapaš u slatkoći – ne možeš pojesti dnevno više od pola grama. Jednostavan stehiometrijski proračun otkriva međutim da u aspartamu ima 10,9 % vezanog metanola, pa 0,5 grama tog umjetnog sladila daje hidrolizom (u probavnom traktu) samo jednu kap, 0,05 grama ili 50 mg, metanola. Malo ili mnogo?
Teško trovanje nastaje nakon konzumacije 6 do 10 grama metanola, pri unosu 8 – 15 grama dolazi do sljepoće, a pri 15 – 20 grama do smrti. Da bi se dakle čovjek teško otrovao aspartamom ne bi ga trebao uzeti 0,5 grama (što dogovara slatkoći 100 grama šećera) nego stotinu puta više – čak 50 grama. Kako je onda moguće da aspartam loše utječe na zdravlje?
Pretjerana i svakodnevna konzumacija aspartama može izazati omamljenost, glavobolju, depresiju, da navedem samo neke simptome i bolesti. Sumnja se da bi mogao izazivati Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, no nedvojbeno je dokazano – pokusima na životinjama – da uzimanje aspartama dovodi do veće učestalosti pojave raka.
Cijeli članak možete pročitati na: bug.hr
Foto: Pixabay