Članovi Matice umirovljenika iz Podstrane 27. do 29. svibnja upriličili su trodnevni izlet u Bosnu kada su posjetili Travnik, Busovaču, Kakanj, Fojnicu, Sarajevo i Jablanicu i razgledali tamošnje kulturno-povijesne i turističke znamenitosti.
U ranim jutarnjim satima krenuli su autoputom od Dugopolja, uz dva kraća stajanja da bi u Travnik su stigli oko 11 sati i nakon kraćeg zadržavanja uz pomoć stručnog vodiča kratko razgledali više znamenitosti da bi na kraju došli kod kuće u kojoj je živio pjesnik Ivo Andrić.
Sastali smo se pred glavnom atrakcijom u Travniku, točnije pred izvorom Plavom vodom, poznatom kao „Rudolfova ili Lašvanska kavana”. Zašto Rudolfova kafana? Zato što je Habsburgovac Rudolf dolazio ovdje kad ga je otac slao iz Austrije jer je pravio nerede u Beču, želeći spriječiti da pravi veće nepotizme, završio bi ovdje i tada bi došao najviše vremena provodio u ovoj kavani. Međutim, nije mu se svidio objekt kakav je vidio, pa je dao veliki zlatnik na poklon kako bi se napravila kavana kakvu je sada gledamo, rekla nam je Merjama, turistički vodič kroz Travnik. Sastali smo se kod hotela „Lipa”, potom smo krenuli put Lašvanske doline, tj. Travniku, kroz koji prolazi rijeka Lašva koju smo vidjeli i upoznali golim okom i zaustavili se pred Plavom vodom i Rudolfovom kavanom te otišli u stari dio grada, upoznali se sa Tvrđavom bosanskih kraljeva, kasnije Osmanske imperije Osmanlija, i završili kod kuće Ive Andrića, prošli pored Šavljene džamije i vratili se na našu odrednicu, Plavu vodu.
Nakon što smo stigli na odredište u Busovaču, ručali smo i dva sata se odmorili, a potom krenuli u crkvu sv. Ante Padovanskog gdje smo bili na svetoj misi da bi na kraju tamošnji fratar kazao kako pozdravlja članove Matice umirovljenika Hrvatske iz Podstrane kod Splita, a koji su na toj misi poželjevši nam sretan povratak. Potom smo se dali u strijelce, u razgledavanju grada. Sutradan u subotu smo krenuli u Kakanj i tamo posjetili Muzej – samostan franjevačkih kraljeva gdje je boravila kraljica Katarina, a u predvečernjim satima posjetili smo Fojnicu. Iako smo stigli, sve po planu, na samom ulazu u grad, nismo mogli naprijed jer se cesta asfaltirala, pa smo krenuli sporednom cestom koja je na početku bila pretijesna da primi veliki broj autobusa i manjih vozila. Trebala je i intervencija policije i nakon četrdesetak minuta cesta je bila osposobljena za normalnu vožnju. Parkirali smo na Autobusnom kolodvoru i krenuli ka lječilištu „Remial” (gdje posljednjih godina odlaze na liječenje nađi umirovljenici iz Omiša, Solina, Kaštela, Sinja…), ali, nažalost, ta ustanova se renovira, pa nam nije bilo moguće ulazak ili razgledavanje, već smo krenuli prema muzeju gdje se čuvaju značajni dokumenti iz starije povijesti Bosne.
U nedjelju smo nakon doručka napustili Busovaču i krenuli za Sarajevo. U glavnom gradu Bosne, posjetili smo Baščaršiju (i popili nadaleko poznatu kavu) i susjedne ulice do Marin Dvora. Na povratku smo posjetili Jablanicu, odnosno srušeni most na Neretvi (poznat po filmu „Bitka na Neretvi”). I u autobusu, tijekom vožnje bilo je lijepo i zabavno. Pričali su se vicevi i šale, a nije manjkalo ni molitve koje su predvodile gospođe Ana i Davorka, tako da su naši umirovljenici i ovom prilikom zaboravili svakodnevne brige i probleme i pustili brigu na veselje, a kako i ne bi kad je sve štimalo kao orgulje. I vođe puta, g. Branko Vranić i predsjednik Udruge Ivica Ruščić i neumorni vozač Dragan, obavili su svoj posao na obostrano zadovoljstvo svih izletnika i bez ikakva komentara, pa će mnogima i ovaj izlet ostati kao draga i nezaboravna uspomena. A to su i zaslužili!
Piše: Davor Grgat
