Zadržavanje i uporaba podataka prikupljenih nadzorom javnih površina i ostalih komunikacijskih kanala kriju niz nedoumica, ali jedna je od glavnih kad njihova uzurpacija ugrožava demokraciju i ljudska prava. Dojam bezazlenosti brzo nestaje čim se pročuje u što se sve plete vojna tehnologija
Nadzor na javnim površinama i u digitalnom prostoru gotovo je potpuno ukinuo privatnost. No nema uvid u to kako se upotrebljavaju podaci prikupljeni, primjerice, tehnologijom za prepoznavanje lica ili kolačićima treće strane ili o čemu je stvarno riječ kad se razglaba o zadržavanju podataka (data retention), ali i disrupciji inovacija. Je li doista stanje pod kontrolom kad se radi o nadzoru i špijunaži i tome kako svjetske i europske politike štite podatke? Iako se prikupljanje svih vrsta podataka ne računa pod ‘ozbiljnu’ špijunažu, logički gledano, podaci su temelj svake špijunaže jer od njih sve počinje, bilo da je riječ o pojedincu, kompaniji bilo o državi. Sigurnost podataka danas je iznimno važna jer upadi u njihove baze, i kad su najbolje štićeni, ne mogu se izbjeći.
Oslobođenje od moralne odgovornosti
Izrael je, primjerice, trenutačno među hakerski najnapadanijim državama na svijetu, ali i tehnički najmoćnijima u obrani i zaštiti podataka. Izraelski novinar i publicist Yossi Melman, koji radi za izraelski dnevnik Haaretz, jedan od najvećih stručnjaka za špijunažu i međunarodnu sigurnost. Prema njegovim riječima, postoji globalna tendencija da se inovacije i vojna tehnologija počnu upotrebljavati i u privatnom i civilnom sektoru, što sa sobom često donosi mnogo pitanja o sigurnosti i transparentnosti razvoja i korištenja takvih tehnologija.
– U Izraelu mnoge tehnološke inovacije razvijaju sigurnosne službe ili obavještajna zajednica. Primjerice, Mossad je krenuo stopama CIA-e. Prije nekoliko godina ona je osnovala tvrtku, odnosno upustila se u zajednički poslovni pothvat s privatnim sektorom. A privatni sektor mogu biti ljudi koji su napustili službu, koji su bivši službenici sigurnosno-obavještajne službe ili informatičari obavještajne službe. Zajednički im je mandat razviti nešto jedinstveno isključivo za obavještajnu zajednicu, za Mossad, naprimjer, ili za domaću sigurnosnu službu Shin Bet ili pak vojnu obavještajnu jedinicu 8-200, a kad taj projekt ili proizvod zastari ili već postoji njegova nova verzija, ponude ga javnom odnosno privatnom sektoru. Prepoznavanje lica, kontakt očima, kamere za oči, staklene kamere i sva druga oprema za prisluškivanje, presretanje i slušanje ili kibernetiku osmišljava se za prodor u računala – objašnjava izraelski novinar i publicist Yossi Melman, koji radi za izraelski dnevnik Haaretz, jedan od najvećih stručnjaka za špijunažu i međunarodnu sigurnost..
Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr
Foto: Pixabay