U Japanu se plakanje gleda s neodobravanjem – neki će reći da postoji i kulturološka stigma oko izražavanja tuge kroz suze do te mjere da su ljudi zaboravili plakati ili više ne znaju kako.
Rui-katsu nije drevna vještina, pojavila se 2013. kao metoda suočavanja s potisnutom tugom, bespomoćnošću, stresom i raznim emocijama koje Japanci kriju iza osmijeha. Naziv za otpuštanje osjećaja plakanjem osmislio je Hiroki Terai, tokijski poduzetnik, poznat i kao „planer razvoda“ koji se počeo baviti uslugom planiranja i razvoda braka namijenjen parovima koji su željeli prekinuti i krenuti dalje, ali nisu znali kako.
Jedan od učitelja plakanja, Hidefumi Yoshida pomaže svojim klijentima da puste suzu, a pritom se služi emotivnim filmovima, pjesmama i tekstovima. Kako kaže, u svojoj je karijeri uspio rasplakati više od 50 tisuća ljudi. Hidefumi redovito organizira radionice i predavanja diljem Japana, podučavajući ljude dobrobitima plakanja.
“Ako plačete jednom tjedno, možete živjeti život bez stresa”, ispričao je Yoshida za Japan Times i dodao kako plakanje učinkovitije pomaže protiv stresa od smijanja ili spavanja.
Cijeli članak možete pročitati na: punkufer.dnevnik.hr
Foto: Pixabay