Čini se kako najviše zmija otrovnica (poskok, riđovka…) u Hrvatskoj ima na području Dalmatinske zagore, odnosno dalmatinsko-hercegovačkog ljutog krša, ali i na otocima, primjerice Hvaru gdje je tijekom ovogodišnjeg ljeta poskok ugrizao jednog dječaka. Ne tako davno poskok je učinio isto jednoj ženi u zabiokovskom selu Slivnu, dok je plijevila vinovu lozu, a slični slučajevi zabilježeni su i u zadarskom zaleđu.
Bilo je rano rosno jutro, tek što se sunce malko podiglo i obasjalo slivanjski krajobraz, marljiva Dalmatinka uranila je ne bi li što više uradila u vinogradu. Kada ju je iz lozina grma ugrizla otrovnica, žena ju nije vidjela. Kaže kako je ubod bio malo jači od uboda pčele ili ose. Kada je malo bolje pogledala lozin grm, ugledala je poskoka. Ruku je odmah povezala iznad zmijina ujeda i brzo se vratila kući. Na njezinu sreću u kući je zatekla sina koji ju je istog trenutka odvezao u Imotski gdje joj je pružena prva medicinska pomoć. Zatim su je žurno prevezli na splitski KBC gdje je stručno pregledana i ostavljena na liječenju čak nekoliko dana. I ostala je živa zahvaljujući prisebnosti, osobnoj preventivnoj zaštiti, dakako i svome sinu te medicinskom osoblju u Imotskom i Splitu. Ali to nije usamljen slučaj. Naime, poskok je nedavno ujeo i jednu ženu u njezinom kućnom dvorištu ponad Panja u cetinskom kraju. Doduše, još nije zabilježen slučaj o tome kako je ljuta riđovka ujela neku osobu u Zagori, vjerojatno zato što ona obitava uglavnom na planinskim predjelima iznad 800 metara namorske visine.
Kada je riječ o zmijinom ugrizu, stručnjaci savjetuju najmanje dva osnovna načina ponašanja, točnije dva postupka pružanja prve hitne medicinske pomoći. Pomoć na terenu bolesnik pruža sam sebi (samopomoć) ili mu to, pak, čini neka druga osoba ako se slučajno zatekne u njegovoj blizini, i to odmah nakon ujeda. Bolesnika najprije treba smiriti, hrabriti ga, staviti mu povesku nekoliko centimentara iznad zmijina ujeda te, što je brže moguće, prevesti do najbliže zdravstvene stanice. Dio tijela, a najčešće je riječ o udovima (ruci ili nozi), valja imobilizirati kako bi se zaustavilo ili smanjilo širenje otrova. Najprikladnija poveska elastična je traka koju treba toliko stegnuti da se samo jedan prst može s teškoćom provući ispod nje, ali se time ne smije prekinuti cirkulacija. Dakako tu traku valja postupno otpuštati. Najsigurnija je druga faza pružanja stručne medicinske pomoći bolesniku, i to u zdravstvenoj ustanovi.
Što se, pak, tiče isisavanja zmijskog otrova iz rane, stručnjaci kažu kako ono može biti korisno samo ako se primijeni u prvih pola sata od trenutka ujeda zmije, naravo pod uvjetom da onaj tko isisava zmijin otrov iz rane ima sve zdrave zube te da nema bilo kakvu ranicu u usnoj šupljini. U protivnom može sam sebe otrovati. Isisavanje se ne preporučuje mada bi se ono moglo uspješno obaviti preko gumene membrane koje još u nas nema u sastavu pribora za prvu medicinsku pomoć.
Ni stavljanje leda na mjesto zmijina ujeda, ne bi li se ublažila bol, također se ne preporučuje jer ni to ne može neutralizirati zmijin otrov. Naprotiv, to kratkotrajno hlađenje može dovesti do oštećenja već povrijeđenog tkiva bolesnika zbog njegove loše cirkulacije. Stručnjaci ističu kako je u svemu tome najvažniji što brži transport bolesnika do najbliže zdravstvene ustanove. Bolesnik bi u načelu trebao biti na nosilima s imobiliziranom ranom, ne bi smio trčati niti napinjati se, zamarati, puno govoriti. Ali to je sve vrlo teško ostvariti kad se dogodi nesreća jer nastaje panika – prirodna reakcija ljudi koje zadesi ovakvo što. Ako je iz nekog razloga potrebno da bolesnik pješači, neka to čini posve lagano, u kratkim stankama, i neka nikako ne trči.
Tekst i foto: Nedjeljko Musulin
