LOVREĆKO ČUDO OD ČOVIKA
On je Ivan Mustapić iz Lovreća u Imotskoj krajini, nekadašnji legendarni atletičar, trostruki prvak Balkana u maratonu, višestruki prvak bivše države, pobjednik bezbroj domaćih i međunarodnih utrka.
Samo u 18 godina karijere trčeći na treninzima mjesečno oko 1200, bez trčanja na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima, Ivan je optrčao sedam puta Zemljinu kuglu. Karijera vrlo mala, jer ga je nesreća na poslu na radu u Njemačkoj učinila 95 postotnim invalidom.
Prije toga radio je u Africi oko tri godine, u mnogim arapskim zemljama. I danas desetljeća nakon nesreće, Ivan svaki, ama baš svaki dan vježba, podiže utege i rasteže “federe” u svojoj maloj teretani. Dana nema kada ne napravi po stotinjak sklekova ispred svoje kuće. Istina stotinjak do trenutka kada je dobio koronu. Prebolio ju je u kolovozu i sada nam kaže da ih preventive radi učini samo pedesetak. Ivan još juri svojim mopedom s kacigom na glavi i najstariji je bajker u Imotskoj krajini. Kako sve to, na koji način? Kratki posjet njegovom Lovreću otkrio nam je tajnu.
-Tamo 57.58. prošlog stoljeća počeo sam se baviti atletikom, trčeći po ledinama i puteljcima moga Grabovca, a kasnije kada sam se oženio i moga Lovreća. I dakako vidjeli me, vidjeli moju izdržljivost i ja se priključih u Splitu tamošnjem ASK-u atletskom klubu 1965. godine. Radio u Lavčevića, spava po barakama, a rezultati bili samo najbolji. Trčao sam na pet, deset kilometara, pa kros za ASK-a.
Stan mi nisu osigurali i onda nakon jedne trke u Sarajevu dođoše meni iz AK Sloboda iz Tuzle. Ivane bi li došao kod nas, osiguravamo ti stan i posao. A ja s obitelji odmah u Tuzlu. Radio kao građevinski majstor u rudniku. Stan udaljen od posla nešto više od 17 kilometara.
Moji prijatelji za posao koristili autobus, a ja stare tenisice i svaki dan, bilo lito, bila zima trči na posao i s posla. Po prilici jedno 36-40 kilometara dnevno. Znao bi puno puta doći na posao prije njih. I onda kako se od atletike nije dalo živjeti, krenem u Njemačku kao pravi Imoćanin. A zaboravih kazati da sam s atletikom obišao cijelu Europu, Engleska, Francuska, Italija, Češka, Rusija.
U Helsinkiju Finska u dvomeču Skandinavija-Balkan srebro, nakon što sam se prevario jer sam morao optrčati još jedan krug, ali mi to nisu spomenuli. A bio ispred pobjednika skoro cijeli krug. Ma ko će sve znati. A što se tiče Balkana, tri puta prvak u Ankara, Sofija, Sarajevo.
Pobjednik u Ateni tamo di je kolijevka maratona od Maratonskog polja na novi stadion. Zlatnu medalju daje mi predsjednik Andreas Papandreu. Uvik, cili život samo mi je cilj bio biti prvi. I onda rekoh Njemačka nesreća na poslu 1976. godine. Oplela me neka sajla, tregeri po nozi, nisu je srećom otpilali, ali nisam više mogao trčati.
No, nisam prestao vježbati, svaki dan sve do dana današnjeg u svojoj devedesetoj. Evo gledam slike di su poznati nekadašnji atletičari, moji prijatelji Mihalić, Škrinjar, Tomo Stefanović, Stojanović, Dedić, svi mrtvi, nema nikoga, samo Ivan ostao.
I ja vam još vježbam. Samo mi ta prokleta korona poremetila ritam. Prije svaki dan 100 sklekova, više minuta u teretani, danas svega pedesetak i manje minuta u teretani. Zato malo više na mopedu radi čista zraka,veli nam čudo od čovika,Ivan Mustapić.
Ivan Mustapić nikada nije pušio, nikada nije pio, uvijek je radio i bio aktivan. Hrani se zdravo, čak ima i nekoliko košnica iz kojih za sebe crpi med. Prebolio je s 90. godini koronu, ležao je 25 dana, ali ju je pobijedio. Nikada u liječnika, osim u bolnici kada je doživio nesreću.
Hvali uredan obiteljski život u krugu sina Srećka-Brace, nevjeste Mladenke, unuka i praunuka. Od sebe veseo i druželjubiv. A izgleda i priča kao šezdesetogodišnjak. Kao pobjednika jednog velikog atletskog mitinga u Londonu primila ga je u svome dvorcu i engleska kraljica Elizabeta II.
-Da, došla je u šeširu i nekoj prozirnoj vešti od zavjesa, koltrina. Rukovali smo se, čestitala mi je na pobjedi. Gledam je ispod vešte vide joj se gaće one pumparice do kolina. Ma brate užas jedan, nije mi se svidila. Pa i danas mi nije draga, reče nam na kraju razgovora Ivan Mustapić.
Braco Ćosić