Postoje krajevi koji su lijepi, kojima se divimo, koji se vole i nose u srcu. Ako nas put nanese u Župu dubrovačku, naći ćemo nešto posebno, nešto što će nas barem na trenutak udaljiti od svakodnevice.
Živopisna Župa bila je odredište lagodnog ladanja dubrovačke vlastele. U 16. stoljeću dubrovački pisac Nikola Nalješković opisuje svoj ljetnikovac. Učena Dubrovkinja Marija Đurđević Bunić u salonima svoga ljetnikovca u Čelopecima u Župi primala je ugledno društvo s kojim su joj „u razgovorima i dokolici ili društvenim večerima punim glazbe i poezije protjecali ladanjski dani“. Poznati književnik, povjesničar i političar, Ivan Kukuljević-Sakcinski posjetio je 1856. g. Župu. I češki slikar Jaroslav Čermak volio je župski kraj i sa svojom obitelji najčešće boravio u Mandaljeni i Srebrnom.
Turizam se u Župi počeo razvijati u prvoj polovici 20. stoljeća kad Česi ulažu kapital u gradnju prvog hotela u Kuparima. Grade se hoteli u Srebrenome i Mlinima, pa je već 1920. g. izgrađen hotel „Grand“ u Kuparima. Uređuju se i plaže i šetnice, parkovi i objekti uz more. Iako su prvi turistički početci bili skromni, tek šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, kad su izgrađeni mnogobrojni hoteli, turizam doživljava svoj uzlet. Ovdje možete uživati u moru i suncu, uređenim plažama i skrovitim uvalama, suvremenim obiteljskim apartmanima, restoranima, kavanama, konobama, tavernama, sportskim terenima, ronjenju, izletima, pučkim manifestacijama, mnogobrojnim izazovima, avanturama i novim spoznajama. Tu je lijepo u svako godišnje doba, ali najživlje ljeti. Poslužit će vas kvalitetnim crnim i bijelim vinima i izabranim jelima, i pamtit ćete uzbudljivi okus svježih namirnica i sigurno nećete pogriješiti ako sjednete za stol bilo kojeg restorana. Nećete zaboraviti mirise i okuse tradicionalne župske trpeze, ali i nove okuse europske kuhinje oplemenjene gastronomskim naslijeđem, aromatičnim travama i zlatnim maslinovim uljem.
Župa dubrovačka oduvijek gaji tradiciju kulture, turizma, a i zna iskoristiti prirodne ljepote, što pokazuju sve veći i bolji dolasci posebno stranih gostiju na ovo izrazito atraktivno područje juga Hrvatske. Čovjek je bio obazriv prema prirodi, umiješao se samo onoliko koliko mu je bilo potrebno za ugodniji život, zato je Župa sačuvala svoju ljepotu i to je sreća za nju i za nas.
D. Šabić, mag. nov.