Nalazim se u rodnoj kući Marka Marulića, u njezinom novom zdanju i gledam u stropne grede i zidove prepune knjiga koje me vraćaju u neka davna vremena. Osmijeh mi zatitra u lijevom kutu usana. Čini mi se da mogu vidjeti Marulića… Slika je toliko stvarna da samo trebam pružiti ruku i uvjeriti svoja osjetila da je on stvarno tu, pognut nad svojim spisima. Pogled mi pada na njegovo čelo prepuno bora iz kojih iščitavam godine i godine učenja, umjetničkog stvaralaštva, iskustva.
Nastanak Judite zaista je označio prekretnicu u hrvatskoj književnosti. Uzbudljiva priča satkana na realističnim, gotovo živim slikama, mješavini srednjovjekovne doktrine, trubadurskih nota i svetačkih legendi, samo su neke od posebnosti koje je ovaj vrsni pisac, hrvatski Dante (kako ga nazivaju mnogi književni kritičari) unio u djelo da bi stvorio sinergiju naizgled nespojivih dijelova.
Poželim ga upitati što on misli o ovim i sličnim tumačenjima njegovih djela koji su prečesto prepuni kompleksnih riječi koje, čini mi se, navode previše, a propuštaju najvažnije.
Još me samo nekoliko milimetara dijeli od odgovora na to pitanje…
Više u kategoriji: književnost, kultura
A. Slišković, mag. edu. hrv. i eng. j. i knjiž.