Lanac hotela Le Meridien pokrenuo je globalni projekt s ciljem širenja umjetnosti i promocije predivnih mjesta širom svijeta. U ovom projektu sudjeluje i jedan poseban i nadasve originalan umjetnik koji stvara nevjerojatne fotografije svima poznatih mjesta i stvari, ali nikada viđenih na tako neobičan i zanimljiv način. Njegovo ime je Khaled Youssef. Živi u Nici, a djeluje gotovo svugdje po svijetu putujući i zabilježavajući predivne trenutke kroz mjehuriće od sapunice.
Izložba njegovih djela otvorena je u hotelu Le Meridien Lav u Podstrani (Split). Riječ je o 24 fotografije s motivima Londona, Barcelone, Pariza, Istanbula i Splita koje možete pogledati u predvorju hotela do travnja.
Imali smo sreću što nam se ukazala prilika da bacimo pogled na ovaj čaroban svijet kreativnog stvaralaštva. Evo što smo saznali…
Za početak, možete li nam reći kako ste došli na ideju da fotografirate mjehuriće od sapunice?
Bavio sam se odrazima na vodi kada bi se sunce pojavilo nakon kiše. Jednom prilikom bio sam u Atlanti (SAD) gdje su me iznenadile visoke zgrade te sam pomislio kako bi bilo zanimljivo suprotstaviti im nešto krhko i šaroliko. Došao sam na ideju mjehurića od sapunice koji su me vratili u djetinjstvo kada sam ih pokušavao uhvatiti. I sada sam u tome uspio! Ne rukama, već kamerom. Mjehurići su simbol naših snova, dobrih ideja i lijepih trenutaka; krhki su i mogu se vinuti visoko, uvijek ih pokušavamo uhvatiti… Na ovaj sam način, u neku ruku, dopustio vlastitim snovima da i dalje žive.
Jeste li se ranije bavili fotografijom? Ili je interes za fotografiju nastao s pojavom ideje o mjehurićima od sapunice?
Da, započeo sam raditi na mjehurićima prije 3 godine, no i prije toga imao sam nekoliko izložbi odraza i detalja. Kroz svoje radove uvijek nastojim prikazati drugačiju stvarnost i drugačiji pogled na svijet.
Nadalje, putovanje je sveprisutan element u mom stvaralaštvu. Sigurno ste čuli onu ,,Život je knjiga, a oni koji ne putuju, čitaju samo jednu stranicu”.
Lanac hotela Le Meridien pružio mi je priliku da zahvaljujući zajedničkoj suradnji, moji mjehurići krenu na brojna putovanja i dožive svijet na potpuno drugačiji način.
U čemu je vaša tajna? Kako uspijevate uhvatiti mjehuriće od sapunice fotografskom kamerom?
Želite da vam odam sve svoje tajne? 🙂
Šalu na stranu, proces je jednostavan i prirodan, ali to ne znači da nije težak. Često radim sam jer mi je potrebna sloboda u potrazi za savršenim svjetlom i pravim trenutkom za sljedeću fotografiju. Stoga sam razvio tehniku da lijevom rukom radim mjehuriće, a desnom fotografiram… Možete pogledati video na adresi http://www.lemeridiensparkling.com.
Kako izgleda vaš tipičan dan? Kako uspijete spojiti posao i fotografiju ako uzmemo u obzir činjenicu da ste urolog kirurg?
To vam je slučaj shizofrenije (ne u mojoj glavi, nadam se). Moj posao liječnika potpuno je odvojen od fotografije; kada sam na poslu, bavim se samo pacijentima, ali izvan bolnice, prebacim se na fotografije i poeziju koji predstavljaju moj bijeg od bolesti i smrti. Nastojim stvoriti drugačiju stvarnost za sebe i druge… Nadam se da u tome i uspijevam.
Mnogo vaših fotografija prikazuje razna svjetska odredišta. Gdje vas je potraga za zanimljivim i očaravajućim fotografijama odvela?
Gdje da započnem? Le Meridien me odveo u London, Bruxelles, Barcelonu, El Vendrell, Nicu, Monaco, Pariz, Dubai, Abu Dhabi, Al Fujairah, Istanbul, Alžir i predivni Split… Prikazat ćemo još mnoga mjesta kroz prizmu mjehurića od sapunice.
Samostalno sam putovao po Sjevernoj Americi, Andaluziji, Škotskoj, Maroku, Libanonu…
Uistinu vjerujem da je naš svijet svugdje predivan, no potrebno se kretati da bismo mogli otvoriti oči i um.
Možete li se prisjetiti određenog trenutka koji vas je potaknuo da stvorite neku od ovih fotografija? Koji motivi prevladavaju na vašim fotografijama?
Fotografija uvijek predstavlja trenutak potpunog sklada, trenutak u kojem srce zastane na djelić sekunde. No svaki put kada stvaram mjehuriće i vidim užitak na licima ljudi koji me okružuju, presretan sam. Najdraže su mi one fotografije koje prikazuju poseban svijet; zahvaljujući odrazima stvaramo san u koji se možemo skloniti.
Izdali ste i tri zbirke poezije. Možete li nam reći nešto o tome? Kako ste započeli pisati poeziju? U čemu pronalazite inspiraciju? Postoji li određeno doba dana rezervirano za pisanje ili to dolazi spontano? Kako pronalazite vremena za sve ove aktivnosti?
Davnih dana u Siriji bavio sam se pisanjem na arapskom jeziku; neki od mojih tekstova tamo su i objavljeni. Uvijek sam volio poeziju jer nam omogućuje da budemo drugačiji, da se izrazimo. Nastojim ne pisati duge ni komplicirane pjesme… Reći puno toga u nekoliko riječi nije jednostavno, no meni predstavlja veliko zadovoljstvo. Sve što nas okružuje može poslužiti kao inspiracija – pogled, emocija, detalj, čak i plavo nebo… No, kako potječem iz Sirije, trenutno najviše o tome pišem, kao i o čovječanstvu općenito. Nemam neko određeno doba dana za pisanje, samo osjetim potrebu i onda mi jedino preostaje prenijeti misli na papir.
Zapravo, veza između fotografije i poezije veoma je čvrsta. Pokušavam prikazati slike putem riječi i uhvatiti poetski trenutak kamerom. Na tome vam se zasniva „poetografija“!
Nadamo se da ste uživali u ovom nadasve zanimljivom intervjuu kao i mi. I za kraj, da bismo odali počast Youssefovom stvaralaštvu kako spada, donosimo vam nekoliko misli iz jedne njegove pjesme:
,,Još jedan dan
i odlazim iz vremena
usred ovih bučnih godina
nešto čeka
pokraj vrata koja vode do mog srca
mora da je to… sreća”
K. Y.
A. Vlaić