Ako želiš steći nove prijatelje, radne navike, upornost i mentalnu snagu te zdravo živjeti, onda je veslanje pravi šport za tebe! Tako razmišljaju veslači koji su se odvagnuli baš na ovaj šport. Zahvaljujući veslanju, ovi športaši odlično fizički izgledaju jer treniranjem, veslanjem, koriste sve važnije skupine mišića, od nogu, ruku, leđa, trbuha do stražnjice, što veslanje čini kompletnom vježbom.
Predstavljamo vam ukratko Veslački klub Rama koji broji desetak i nešto više godina na prekrasnom ramskom jezeru, idealnom za ovaj vid športa. Njih posjećuju već nekoliko godina veslači iz Hrvatske, daleke Australije, a želju za treniranjem u ovom dijelu ramske doline iskazali su i još profesionalni veslači iz nekih europskih zemalja.
Slikom i riječju donosimo vam vrijednost i kvalitetu Veslačkog kluba Rama družeći se s predsjednikom Antom Tomićem:
Kad posjetite ramski kraj ne možete, a ne primijetiti ljepotu Ramskog jezera i mlade zdrave ljude koji dio svog života provode tamo družeći se i trenirajući.
Gosp. Tomić, vi ste na čelu ove športske družine, veslanjem promovirate svoj idilični kraj, kako se osjećate i što razmišljate kada vas upitaju za veslanje u središtu Bosne?
– To znači da ste veliki entuzijast i može se reći da ste pionir u tome, a ako kažem da BiH nema uopće saveza na razini države u veslanju, onda sam dovoljno rekao. Nas prepoznaju puno više u Hrvatskoj nego u Bosni, vezani smo za Veslački savez Hrvatske zahvaljujući gospodinu Srećku za kojeg mi ovdje u Rami smatramo da je naš veliki prijatelj, naše općine i našeg jezera, te je jedan od glavnih začetnika ovog projekta koji je tu nikao na Ramskom jezeru.
Kako ste se odvagnuli ući u projekt organizacije veslačkog kluba? Potrebne su financije, hrabrost i znanje jer do nas dopiru informacije kako reprezentativci nekih drugih zemalja dolaze kod vas trenirati i pripremati se za natjecateljska prvenstva u veslanju.
– Tako je, rekao bih da je krenulo nekako od prije dvanaest, trinaest godina, kada je gosp. Srećko Šuk, izbornik hrvatske veslačke reprezentacije počeo dovoditi djecu iz svog matičnog kluba, kasnije i reprezentativce, te je uvidio veliku mogućnost ovog jezera. Pokušavao je dogovarati na ovu temu sastanke s upravom općine, ali tek je 2008. godine imao razumijevanja za spomenutu ideju. Shvatili smo da postoje velike mogućnosti u tom pogledu, pa da veliki dio novca za financiranje možemo dobiti iz pretpristupnih europskih fondova. Za to nam je trebala jedna partnerska općina iz Hrvatske, a taj grad smo našli u prijateljskoj Vrlici i zajedno smo aplicirali, te smo ukupno dobili oko 700 tisuća eura vrijednost projekta s našim učešćem od oko 15 posto.
Dakle, godinama egzistira veslački klub, uključuju se športaši, rekreativci, entuzijasti, na jedan način radite vrlo korisno društveno djelo za svoj kraj.
Gosp. Tomić, kako drugi ljudi u okruženju gledaju na vas i vaš športski uspjeh?
– Pa netko gleda s velikim oduševljenjem, netko gleda malo s ljubomorom, znate kako je kod ljudi, jedni će vam reći hvala i čestitati, drugi će vam zamjeriti. Moram kazati kako se do sada u Rami znalo za nogomet i košarku, sada djeca već u školi upisuju veslanje, roditelji su prepoznali važnost veslanja i koliko je to zapravo zdrav šport, i tko god ima malo problema s kralježnicom, a djeca s tim imaju poteškoća, upisuje veslanje. Mi se trudimo da trenerima i našoj djeci pružimo što bolje uvjete, za sada su oni jako dobri, i u usporedbi s našim, možda jedino „Jarun” u Zagrebu ima nešto bolje i kvalitetnije. Primjerice, hrvatski reprezentativci su ove godine od kraja četvrtog mjeseca pa do neki dan faktički bili tu, sada su se pripremali za svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Sredinom srpnja imali smo desetak dana na pripremi reprezentaciju Australije do 23 godine gdje je 45 veslača i njihovih trenera i menadžera bilo u Rami, te su odavde išli na svjetsko prvenstvo u Bugarsku. Ako kažem da je tih desetak dana otišlo tisuće i tisuće fotografija s ovog jezera, ljudi su ostali iznenađeni ovom prirodnom ljepotom, a mi smo na taj način doprinijeli turističkoj i športskoj promociji Rame, našeg jezera i ove pitome doline.
Ante, što predviđate u skorijoj budućnosti, hoće li se ta zanimljiva športska veslačka priča razvijati i dalje, te možete li biti uzor i drugim mjestima i gradovima koji u svojoj neposrednoj blizini imaju jezero i slične uvjete?
– Pa mislim da možemo. Što se tiče te perspektive i budućnosti, na nama je da ulažemo još i više energije u organizaciju dolaska športaša iz svih krajeva svijeta. Naš je problem što nemamo dovoljno smještajnih kapaciteta, no ipak imamo neke najave kako bi se privatni kapital trebao ulagati u tom smjeru i sve je više toga. Oko jezera postoji jako puno praznih kuća koje se mogu prenamijeniti u apartmane i turistička boravišta. Ponovno nam dolaze Australci, imamo najave za Nijemce, Slovence, Hrvati su tu naši stalni gosti, oni imaju poseban tretman kod nas i mi smo na njih, jasno, ponosni i upravo ovo što sad imamo, ja bih kazao da trebamo zahvaliti njima jer su nam oni otvorili oči da ono što ste rekli, u srcu Bosne veslanje može zaživjeti.
Poruka onima koji vam se žele priključiti?
– Ne treba se bojati izazova, ovo je jako težak, ali i jako zdrav šport, izazovi su tu pred nama da ih ostvarujemo i da se borimo s njima. Budućnost je tu i u nju vjerujemo.
Hvala vam Ante i želimo što više športskog i turističkog uspjeha na Ramskom jezeru.
Hvala i vama što ste popratili priču o Veslačkom klubu Rama za vaše čitatelje i pokazali javnosti našu prirodnu ljepotu.
Više u kategoriji: Šport; Život
D. Šabić, mag. nov.
Svijet prepoznao veslanje u Rami
