Apolitični

Svi pričaju bajke o zelenoj energiji, a i dalje ovise o plinu i ugljenu

Europsku uniju obično se smatra predvodnicom takozvane zelene transformacije, odnosno prelaska na obnovljive i održive izvore energije. Unija je posljednjih godina sama sebi zadala niz izrazito ambicioznih ciljeva u pogledu povećanja udjela obnovljivih izvora u proizvodnji struje i grijanju, smanjenja ispuštanja stakleničkih plinova te prestanka pripuštanja novih vozila s motorima na unutarnje sagorijevanje na ceste.

Međutim odvažni ciljevi i zamisli suočili su se kako s nemogućnošću znanosti i tehnologije da dovoljno brzo isporuči željeni skok u postugljičnu budućnost, tako i s vrlo različitim energetskim i geopolitičkim interesima država članica

Premda je isprva smatran prljavom tehnologijom, na sličnoj razini s naftom, sada se plin smatra prijelaznom tehnologijom koja može na održiv način zamijeniti ugljen i naftu ako se drži ispod zadanih graničnih vrijednosti emisija stakleničkih plinova sve do 2030. godine. Zelenu markicu dobivaju i nuklearne elektrane te će se moći graditi sve do 2045. godine, a od 2025. nove nuklearke moraju koristiti takozvana goriva tolerantna na nezgode (accident-tolerant fuels, ATF), koja predstavljaju nova, sigurnija rješenja za pogon nuklearnih postrojenja kako u normalnom radu, tako i u slučaju potencijalnih problema u radu.

Zahvaljujući hidroelektranama, koje su se i do sada smatrale čistim izvorom energije (premda ne nužno i okolišno neutralnim zbog utjecaja na lokalna staništa, stvaranje akumulacijskih jezera i slično) i niskom udjelu ugljena, može se ustvrditi da je Hrvatska već sada, po pitanju energetike barem, prilično ekološka zemlja. Međutim podosta je ovisna i o plinu. Hrvatska 68 posto svojih plinskih potreba zadovoljava dobavljanjem iz Rusije, premda je još 2018. omjer domaćeg i ruskog plina bio uravnotežen – 45 posto dolazilo je iz domaćih, a 44 posto iz ruskih izvora. Ovo pokazuje da naša zemlja spada u manju skupinu država članica Europske unije koje su poprilično oslonjene na ruski plin, stoga i potencijalno ranjive u slučaju ratne eskalacije na istoku kontinenta i dodatnih poremećaja na tržištu energenata.

Atomsko doba

Kao što je Njemačka lobirala za plin, tako je to u Bruxellesu Francuska radila za nuklearne elektrane. Francuska je sa svojih 56 nuklearnih elektrana druga po gigavatsatima proizvedene struje u svijetu dok će Njemačka ove godine ugasiti svoje preostale tri nuklearke.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr

Foto: Pixabay