Štovanje blagdana svetoga Jure ogleda se u svjetovnim i vjerskim običajima i obredima. U folklornom smislu Jurjevo je uz Badnji dan najbogatiji dan u godini.
Premda blagdan svetoga Jure nije zapovjedni, slavi se škropljenjem, svetim misama, procesijama, hodočašćima, zavjetima i molitvama.
Sveti Jure zaštitnikom je, primjerice: Visa, Brača, Malog i Velog Drvenika kod Trogira, Gdinja na Hvaru, Senja, Poljica, Lovrana, Boljuna; Barcelone, Genove; Engleske, Portugala, Armenije, Gruzije i dr. Neki toponimi baštine ime po svetom Juri. Tako, primjerice, kod Kraljeve Sutjeske (stolnoga mjesta srednjovjekovnih bosanskih kraljeva) nalazi se Jurjevo vrelo; vrh Biokova zove se Sveti Jure, itd.
Godine 1380. nastala je prva hrvatska lirska pjesmarica, a u njoj je prva pjesma Pisan svetoga Jurja. Danielle Farlati (1690. – 1733.) u djelu Illyricum sacrum navodi da se pokatkad običavalo prije svete mise u Jurjevoj crkvi u Kaštel Sućurcu recitirati vrlo zbijenom mnoštvu, s povišenog mjesta ugodnim ritmom, hrvatski pisanu povijest o životu i mučeništvu svetoga Jurja, o glasovitoj njegovoj pobjedi u kojoj je pobjedio zmaja. Ta se legenda kod Dalmatinaca običavala izvoditi svake godine na blagdan svetoga Jure u njegovim svetištima.
U sinjskom kraju pamti se i versificirana legenda o svetom Juri koji je zmaja
pobjedio na Smradovu:
Veseli se, Bosno, zemljo slavna, koja jesi na glasu odavna! Eto tebi lita pramalita i u litu sveca Jurjev-dana, koji nosi ugodnih darova: tihe rose, zelenih dubrava; po planinam prokopnit će sniže, po dubravam procvasti će cmilje, po bostanu rumene ružice, što no beru mlade divojčice. Još će Jure veću radost donit, od nemila zmaja izbaviti, a što no je u Širinu gradu. Pa mu daje širenska gospod
U narodnom vjerovanju sv. Jure se pojavljuje u zelenilu, koje u narodnom vjerovanju ima apotropejsku moć
U Selcima na Braču na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi, domovi, štale, stoka, prilazi u dvorišta. Vjerovalo se da će zelenilo odagnati demone. Ulazna vrata i prozori kitili su se tilovinom, jorgovanom, šprežom, jadricom, grančicama jelke.
Nekoć je u Unešiću bio običaj da se svaka kuća, štale i stoka okite bršljanom, rašeljkom, ali i cvijećem. Crkva u Unešiću posvećena je svetom Juri, pa se toga dana ide na misu, a poslije mise je dernek. Nekoć se šetalo, upoznavali su se momci i cure i pjevale se ojkalice.
U Trbounju kod Drniša jorgovanom su se kitila vrata i kuće. U Prigorju za Jurjevo se ograde i stoka kite zelenim granama, pjevaju se jurjevske pjesme:
Dobro došo Juro je i Sveti Juro. Pritom domaćini pjevačima daruju darove: jaja, kobasice i drugo. Od tada počinje sjetva.
U Kočerinu kod Širokoga Brijega večer prije Svetoga Jure na livadama se ubere razno cvijeće. Prije se obično brala tilovina, a brala su je djeca. Na dan Svetoga Jure ustajalo se prije izlaska sunca, te bi se okitila cijela kuća tim cvijećem, a posebno
prozori i vrata, a zatim i staje. Obično bi kićenje obavljali mlađi naraštaji.
Stara je poljička pjesma o svetom Juri mučeniku, nebeskom zaštitniku, koji sja junaštvom vjere:
Sveti Jure mučeniče,
što junaštvom vjere sjaš,
naš nebeski zaštitniče,
primi danas pozdrav naš.
Pred silom se nisi htio
odreć Boga vječitog.
Kao hrid si stalan bio,
ne žaleći žića svog.
Pređima si našim bio,
od davnine zaštitnik,
s Poljičkog se stijega vio,
tvoj junački sveti lik
i mi, slijedeć pređa stope,
zovemo te u pomoć,
da nas vode zla ne tope,
ti nas čuvaj dan i noć.
Pišući priču o sv. Juri donosimo vam pjesmu pjesnika Jure Brekala iz njegove 14-e knjige „Von der welle getragen“ (u prijevodu „ Na valovima nošen“).
Prvi puta hodočašće
činile su bose noge
na planinu Svetog Jure
da mi život blag donese…
u to jutro svijetla dana
s obadvije brda strana
vidjeh mora nedogleda…
jedno plavo kao oči
što osmijehom život vide
drugo sivo…poput neba
kad oblake bura tjera…
prisjetih se djeda riječi
da me plavo svijetom nosi
a sivo me kraju steže
da obadva zovom svojim
misli moje i življenje
u puteve svoje veže…
D. Šabić