Sveti Ivan Evanđelist bio je Isusov apostol, poznat još kao njegov ljubljeni učenik. Najviše podataka o njegovom životu saznajemo, osim iz Evanđelja i poslanica, i putem kršćanske predaje. Porijeklom je bio Židov iz Galileje, sin Zebedeja i svete Salome, brat svetoga Jakova. Smatra se da je jedini od dvanaestorice apostola umro nenasilnom smrću i doživio duboku starost (umro je negdje oko 100.g.). Bio je ribar na Galilejskom moru, zatim učenik sv. Ivana Krstitelja. Zajedno sa sv. Andrijom prvi je pošao za Kristom, te uz brata Jakova i sv. Petra čini jedan od „stupova‟ Jeruzalemske Crkve, 1. kršćanske crkve. S Jakovom i Petrom svjedoči brojnim Isusovim čudesima, Njegovom preobraženju na gori Tabor, blizu Mu je i kada se u Getsemanskom vrtu povukao kako bi uputi svome Ocu molitvu prije muke. S Petrom priprema i posljednju večeru prema Isusovom naputku. Jedan od najupečatljivijih trenutaka i riskantnih također je onaj u kojemu jedini od apostola ostaje s Isusovom majkom i tetama do samog Isusovog kraja kada mu On povjerava vlastitu Majku da se za nju brine. Ivan je i prvi učenik koji je prepoznao Isusa poslije Uskrsnuća, a nakon što je doživio još jedno čudo bogatog ulova ribe nakon duljeg bezuspješnog pokušavanja. Osim toga, sa svetim Petrom sudjeluje na prvoj Pedesetnici kada su, pomazani darom Duha Svetoga propovijedali mnoštvu i krstili ga. Sudjelovao je i u ozdravljenju čovjeka koji je bio hrom više od 40 godina zbog čega je s Petrom doveden i pred židovsko vijeće glavara, svećenika, pismoznanaca, starješina, no i tada su obojica neustrašivo i gorljivo propovijedali o Isusu Kristu. Jedan dio života ostao je nepoznat i od strane pisma i tradicije. Neke predaje pak govore kako je bio odveden u Rim pred cara Domicijana koji ga je osudio na paljenje u vrelom ulju. No, čudom se izbavio od smrti. Potom je osuđen na rad u rudnicima na zatvorskom otoku Patmosu gdje je navodno u Špilji Otkrivenja i napisao Otkrivenje. To je proročka knjiga o konačnoj pobjedi Isusa Krista. Poslije Domicijanove smrti, Rimom upravlja Nerva, Ivan se slobodno vraća u Efez gdje piše ostatak svojih djela. Navodno tamo postavlja biskupe i osniva kršćanske zajednice pa je zbog toga također bio kažnjavan od strane Rimljana. Njegovo evanđelje bilo je pisano za kršćane iz poganstva (pneumatsko kako je utvrdio Klement Aleksandrijski), a glavni cilj mu je bio oživjeti ideju mesijanstva i božanstva Isusa Krista. Napisao je još i tri poslanice i Evanđelje, s teološke strane najsloženije knjige budući da ne daje samo gole činjenice već izlaže i duboke simboličke poveznice. Neki još njegove poslanice nazivaju poslanicama ljubavi jer se u njima najviše spominje glagol „ljubiti‟ i imenica „ljubav‟. Ta Ivan nam je i dao definiciju Boga prema kojoj je Bog ljubav. Na slikama je sv. Ivan simboliziran likom orla. Smatra se zaštitnikom pisaca, knjižničara, izdavača novina i knjiga, teologa, slikara, prijateljstva, Male Azije i brojnih biskupija i župa diljem svijeta.
Više u kategoriji: Kulturna baština
G. Dujmović, dipl. kroat. i ang.