Treće izdanje SuperUha donosi i treću lokaciju na kojoj će se ovaj, po mnogo čemu drugačiji, ljetni festival održati. Budući da Žednouhi vole nekonvencionalno, tako su i ovoga puta odlučili napraviti nešto neuobičajeno dopustivši da Primošten kao novi dom ovog festivala otkriju dragi im prijatelji iz Seattlea – Mudhoney, jedni od glavnih inicijatora uzleta tamošnje scene krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, na krilima kojeg je i nastao popularni grunge.
Opće je poznata činjenica da je upravo pjevač i gitarist ove grupe Mark Arm bio taj koji je prvi u kontekstu glazbenih zbivanja u Seattleu upotrijebio riječ grunge kad je lokalnom fanzinu poslao pismo u kojem je svoj prvi bend Mr. Epp and the Calculations opisao kao: Pure grunge! Pure noise! Pure shit! – bilo je to davne 1981. Sedam godina kasnije Bruce Pavitt – osnivač kultne diskografske etikete Sub Pop, koja je poslužila kao svojevrsna platforma na kojoj je niknula i razgranala se seattleska scena, riječ grunge počinje intenzivno koristiti kako bi opisao zvuk novog benda kojeg predvodi Mark Arm – Green River. Premda ostaju gotovo nezapaženi izvan rodnog im grada, Green River će odigrati ključnu ulogu u budućim zbivanjima u Seattleu, ali i čitavoj Americi, jer po raspadu ove grupe Mark Arm i gitarist Steve Turner osnivaju Mudhoney, dok drugi gitarist Stone Gossard i basist Jeff Ament osnivaju najprije Mother Love Bone, a potom i planetarno popularne Pearl Jam.
Već prvim singlom „Touch Me I’m Sick” Mudhoney postaju predvodnici scene, a sama pjesma postaje underground himnom koja na Seattle skreće pažnju, najprije ostatka Amerike, a potom i cijelog svijeta. I premda nikad nisu doživjeli komercijalni uspjeh poput nekih njihovih sljedbenika, u prvom redu Kurta Cobaina koji je uz Melvins upravo Mudhoney navodio kao glavne uzore i inspiraciju za nastanak Nirvane, svojim su beskompromisnim garažnim zvukom kreirali kultni status koji su zadržali sve do danas. Možda će tvrdnja da je odlazak na koncert grupe Mudhoney obavezna glazbena lektira za svakog ozbiljnijeg štovatelja rock’n’rolla nekom zvučati pretenciozno, ali neosporna je činjenica da su upravo Mudhoney gradili temelje glazbene scene koja će početkom devedesetih rock’n’roll vratiti na vrhove glazbenih ljestvica i omogućiti da iznova zavlada glazbenim mainstreamom.
Uz zadovoljstvo činjenicom da je s Općinom Primošten dogovorena suradnja na najmanje idućih 5 godina, o stvarnim razlozima promjene mjesta održavanja SuperUha govori kreativni direktor festivala Mate Škugor:
Na samom bih se početku zahvalio vodstvu Grada Šibenika koje nam je omogućilo da ovaj projekt pokrenemo u mojem rodnom gradu. Zahvalio bih se na svoj podršci koju su nam pružali u protekle dvije godine, najprije oko uređenja prostora pristaništa nekadašnje Tvornice elektroda i ferolegura na kojem se SuperUho festival održao prve godine, a potom na dozvoli da festival lani preselimo na jednu od najljepših pozornica na Jadranu, onu na Tvrđavi sv. Mihovila gdje smo imali fantastične uvjete za rad uz niz pogodnosti koje nam je osiguralo izvrsno vodstvo same tvrđave.
Premda je festival već u drugoj godini održavanja počeo poslovati pozitivno, ostaje činjenica da smo uložili ozbiljan novac u njegovo pokretanje. U pitanju su bila jednim dijelom vlastita sredstva, drugim sredstva od strane naših dobavljača s kojima smo dogovorili otplatu usluga u skladu s realnim mogućnostima, no najvećim se dijelom radilo o pomoći koju su nam nesebično pružili pojedinci koji vjeruju u ovo što radimo i kojima smo na istoj neizmjerno zahvalni. I upravo zbog tih ljudi nismo sebi mogli dozvoliti na nastavimo funkcionirati po dosadašnjem principu jer bi tako navedena sredstva, koja su nam posuđena u najboljoj vjeri, vraćali još barem deset godina, što bi bilo apsolutno neodgovorno s naše strane.
Na našu žalost, zahvaljujući raspršenosti vlastitih ulaganja u kulturu te nepostojanju adekvatne kulturne strategije u sklopu koje bi se postavili prioritetni projekti u koje bi se onda mogla ulagati značajnija novčana sredstva, Grad Šibenik nije bio u mogućnosti izaći nam u susret i omogućiti daljnji razvoj projekta, a da istovremeno uredno izvršavamo obaveze prema tvrtkama i pojedincima koji su istom omogućili postojanje. Inicijalno rješenje ove situacije nametnulo se samo po sebi, a bilo je preseljenje festivala u Zagreb gdje su nam troškovi produkcije gotovo za trećinu niži, te bismo tako rezanjem rashodovne strane proračuna ovog projekta postigli željeni cilj.
No, tada se dogodio neočekivani poziv od strane gospodina Stipe Petrine, načelnika Općine Primošten za kojeg se ispostavilo da je veliki ljubitelj rock glazbe koji na koncerte uredno poteže ivan granica Hrvatske, a koji već dugo razmišlja o pokretanju festivala u ovom predivnom gradiću. Samo za ilustraciju, dobrih sedam godina sam ljeti za studentskih dana gotovo svakodnevno biciklirao 30 km do Primoštena i natrag u Šibenik, vjerujem da to dovoljno govori o kakvom se posebnom mjestu radi. Nakon početnog iznenađenja, a znajući kako je u pitanju ozbiljan političar, koji je primjerice ovu nekad bogatu općinu, kojoj je prijetilo ukidanje jer su je njegovi prethodnici tijekom devedesetih doveli na rub propasti, u samo nekoliko godina po dolasku na vlast doslovno preporodio i pretvorio u jednu od najuspješnijih općinu u Hrvatskoj, taj smo poziv shvatili ozbiljno i već na prvom sastanku dogovorili gotovo sve detalje u vezi realizacije festivala SuperUho u Primoštenu.
Tako će zahvaljujući inicijativi gospodina Petrine i Općine Primošten i građani Šibenika moći u neposrednoj blizini svog grada i dalje uživati u vrhunskoj glazbenoj priči koju pruža SuperUho, što me čini iznimno sretnim budući bi u slučaju preseljenja u Zagreb upravo njima, ali naravno, i ostalima koji tom gradu gravitiraju, bila načinjena najveća šteta. I zato još jednom veliko hvala gospodinu Petrini, ali i našem generalnom pokrovitelju Iskonu što su omogućili da SuperUho nastavi živjeti u Dalmaciji.“
Vidimo se u Primoštenu na SuperUhu!
Više u kategoriji: Kultura; Glazba
Izvor i foto: Klub Žedno uho PRESS
D. Šabić, mag. nov.